Asirija/Povijest/Staroasirsko razdoblje/Horijci i kraljevstvo Mitani

Od 18. do 14. stoljeća p.n.e. vrlo je malo poznato o području Asirije i o gradovima-državama poput Ašura i Ninive. Razlog je tome pomutnja što su je unijele velike migracije novih naroda prema sjevernoj Mezopotamiji. Među ovim narodima ističe se onaj koji je utemeljio kraljevstvo Mitani sa središtem uz rijeku Habur, koje se za svoga najvećeg uspona prostiralo sve do Taurusa na zapadu i Asirije na istoku. Čini se da je ponekad ovo kraljevstvo kontroliralo i gradove Ašur i Ninivu. Malo je, međutim poznato o tom kraljevstvu, budući da njegova prijestolnica Vaššukani još nije identificirana, pa arheolozi nisu mogli doći u posjed eventualnih arhiva. Nešto je poznato iz stranih izvora - asirskih, babilonskih, hetitskih i egipatskih - iz kojih se može naslutiti da je bila riječ o velikoj sili sredinom 2. tisućljeća, te da su se njezini kraljevi odnosi kao ravnopravni prema egipatskim faraonima i hetitskim vladarima.

Ovo je kraljevstvo bilo sastavljeno od dva etnička elementa: Indoeuropljana i Horijaca, čiji jezik nije bio ni indoeuropski, ni semitski, a čini se da su na to područje došli preko Kavkaza. Značajka ovog dvostrukog naroda bila je vještina uzgoja i korištenja konja i to je njihov najveći doprinos civlizaciji Asirije i Mezopotamije. Oni su zapravo uveli uzgoj konja u cijelo područje Plodnog polumjeseca. Prvi su počeli koristiti konje za vuču laganih dvokolica, kočija koje su im davale prednost u bitkama. Ubrzo su to od njih preuzeli i Hetiti i Asirci, što će im omogućiti ponovni uspon.