Wikiknjige

Latinski jezik/Lekcija/radna

< Latinski jezik

'U IZRADI......'

Lekcija 2 — Qui vocaris?

Dijalog

uredi

...

Iulius: Ave!
Iohannes: Ave!
Iulius: Videsne amicum meum Marcum?
Iohannes: Non, sed video amicam tuam bonam Iuliam.
Iulius: Amasne Iuliam?
Iohannes: Sic est,eam amo sed ea non me amat.
Iulius: Ea est bona amica,sed Placus bonus amicus non est.
Iohannes: Num is amicus tuus est?
Iulius: Non est,sed amicus eius est.
Iohannes: Cuius?
Iulius: Iuliae.

...

Riječi

uredi

Latinski rječnik • radna lekcija
Videsne?   Vidiš li?

Croatice Latine
vidiš vides
li -ne*
prijatelj amicus, i, m
prijateljica amica, ae, f
vidjeti video,2.
voljeti amo,1.
biti sum, esse
ali sed
tako sic
ne non
dobar bonus,3
zar num*
Komentari
  • -ne je upitna čestica što znači da služi u tvorbi pitanja; spaja se s riječi na koju se odnosi, to je obično prva riječ u rečenici i glagol.
  • num se koristi kad se kao odgovor očekuje ne

Gramatika

uredi

U latinskom postoje, kao i u hrvatskom, promjenljive i nepromjenljive vrste riječi. Nepromjenljive vrste riječi, kako im i ime govori, ne mijenjaju oblik, tj. uvijek su u istom obliku (npr. sada, u, na, i, ali...).

Promjenljive vrste riječi, za razliku od nepromjenljivih, mijenjaju oblik, tj. imaju više oblika (npr. žena, žene, ženama...).

U latinskom postoji 9 vrsta riječi, a u hrvatskom 10 (u latinskom nema čestica).

Podjela: Promjenljive:

  • Imenica (substantivum)
  • Pridjev (adiectivum)
  • Zamjenica (pronomen)
  • Broj (numerale)
  • Glagol (verbum)

Nepromjenljive:

  • Prilog (adverbium)
  • Prijedlog (praepositio)
  • Veznik (coniunctio)
  • Uzvik/usklik (interiectio)

Imenice, pridjevi, zamjenice i brojevi zovu se jednim imenom imena(nomina) ili imenske riječi. Mijenjanje imenskih riječi zove deklinacija(sklanjanje), a mijenjanje glagola konjugacija(sprezanje).

Malo o rečenicama i sličnome

uredi

Rečenice se sastoje od riječi. Rečenice koje se sastoje od subjekta i predikata zovu se jednostavne rečenice. Ako im pridodamo objekt(e) ili priložne oznake dobit ćemo jednostavne proširene rečenice. Subjekt je uvijek u nominativu. Predikat se slaže s subjektom u licu, broju (i rodu, kada je to moguće). Bliži(izravni/direktni/upravni) objekt je u latinskom u akuzativu. (bliži objekt je objekt koji dolazi uz glagole uz koje se može postaviti pitanje: koga, što?. Npr. vidjeti [koga, što] učenika)

U lat. kao i u hrv. postoje

  • dva broja:
    • jednina (singularis)
    • množina (pluralis)
  • 3 lica: prvo(ja, mi), drugo (ti, vi), treće (on, ona, ono, oni, one, ona)
  • 3 roda: muški (masculinum), ženski (femininum), srednji (neutrum)

Kada kažemo da se glagoli konjugiraju(sprežu) to znači da (najčešće dodavanjem nastavaka) mijenjamo osobine poput: lica, vremena, načina, broja, stanja...

Npr. u hrvatskom: učim<>učiš; ovdje iz nastavka -im vidimo da se radi o prvom licu jednine indikativa prezenta. (nemojte se brinuti ako ne razumijeti neke od ovih riječi)

U latinskom postoje 4 konjugacije, no u ovoj lekciji počet ćemo s prve dvije. Konjugacije se razlikuju prema prezentskoj osnovi, (koja se najbolje vidi u infinitivu prezenta).

Počnimo! Incipiamus!

Prije nego što počnemo naučit ćemo još jedna pojam vezan uz glagole, a to je infinitiv. Infinitiv je neodređeni glagolski način, kažemo neodređeni zato što za razliku od određenih glagolskih oblika, ne označuje lice niti broj (u hrv. ne označuje niti vrijeme). Npr. pisati, učiti, peći. U hrv infinitivni nastavak je –ti ili –ći dok je to u latinskom –re.

Glagoli - 1. ili a konjugacija

uredi

Infinitiv u prvoj konjugaciji završava '–are'. Zovemo ju a-konjugacijom zato što joj osnova završava na –a. To vidimo u infinitivu, ispred nastavka –re je slovo a.

Glagoli 1.konjugacije se u indikativu prezenta aktivnog konjugiraju ovako:

lice latinski hrvatski
infinitiv amare voljeti
1.l.jd amo volim
2.l.jd amas voliš
3.l.jd amat voli
1.l.mn amamus volimo
2.l.mn amatis volite
3.l.jd amant vole
Komentari
  • glagoli se u rječniku navode :'amo,1.' što se čita amo,amare, broj označava konjugaciju
  • podebljani dijelovi su nastavci
  • općenito su lični nastavci za aktiv (usporedi u hrv: -m,-š, -0,-mo,-te,-ju) u latinskom : -o,-s,-t,-mus,-tis,-nt
  • lični nastavci se dodaju na osnovu,koju dobijemo micanjem nastavka '-re' u inf.(npr. ama-re),samo što se u 1.l.jd (prvo lice jednine) ama+o steže u amo.

78.3.21.248 16:43, 30. rujna 2015. (CEST)===Glagoli - 2. ili e konjugacija=== Infinitiv u drugoj konjugaciji završava '–ere'. Zovemo ju e-konjugacijom zato što joj osnova završava na –e. To vidimo u infinitivu, ispred nastavka –re je slovo e.

Glagoli 2.konjugacije se u indikativu prezenta aktivnog konjugiraju ovako:

lice latinski hrvatski
infinitiv videre vidjeti
1.l.jd video vidim
2.l.jd vides vidiš
3.l.jd videt vidi
1.l.mn videmus vidimo
2.l.mn videtis vidite
3.l.mn vident vide
Komentari
  • glagoli se u rječniku navode :'video,2.' što se čita video,videre, broj označava konjugaciju
  • podebljani dijelovi su nastavci
  • općenito su lični nastavci za aktiv (usporedi u hrv: -m,-š, -0,-mo,-te,-ju) u latinskom : -o,-s,-t,-mus,-tis,-nt
  • lični nastavci se dodaju na osnovu,koju dobijemo micanjem nastavka '-re' u inf.(npr. vide-re)

Glagoli - sum,esse

uredi

Naučit ćemo jedan nepravilan glagol, a to je glagol esse koji znači biti

U prezentu se konjugira ovako:

lice latinski hrvatski
infinitiv esse biti
1.l.jd sum (je)sam
2.l.jd es (je)si
3.l.jd est je(st)
1.l.mn sumus (je)smo
2.l.mn estis (je)ste
3.l.jd sunt (je)su

Imenice

uredi

Imenice se u latinskom kao i u hrvatskom dekliniraju(sklanjaju), tj. mijenjanjem oblika određuju svoju funkciju u rečenici. Npr. u hrv.: Učitelj čita knjigu. Učitelj je u nominativu zato što je subjekt rečenice, a knjigu je u akuzativu zato što je izravni objekt uz predikat čita. Imenice se dekliniraju po broju i padežu. U latinskom postoji šest padeža, prvih pet odgovara hrvatskim padežima, a ablativ donekle odgovara našem lokativu i instrumentalu zajedno.

padež(u lat) padežno pitanje funkcija u rečenici
nominativ tko, što subjekt
genitiv koga, čega imenski atribut,(dalji objekt)
dativ komu, čemu dalji objekt
akuzativ koga, što bliži objekt
vokativ (oj, ej)* (uzvik)*
ablativ s kim, s čim, o kome, o čemu... priložna oznaka

Komentari:

  • padeži se dijele na samostalne ili uspravne-nominativ, vokativ. I na zavisne ili kose-genitiv, dativ, akuzativ, ablativ
  • vokativ je najsamostalniji padež, te se stoga uvijek odvaja zarezom od ostatka rečenice.
  • vokativ je padež dozivanja,ili služi za izražavanje emocionalnog stanja... i nema padežno pitanje

Kako kod glagola postoje konjugacije, tako kod imenica postoje deklinacje. Postoji 5 deklinacija. Imenice se u rijelniku navode u slijedećem obliku: nominativ, genitiv, rod npr.:amica,ae,f što se čita amica,amicae,femininum

Imenice - 1. ili a-deklinacija

uredi

Zove se a-deklinacija zato što imenicam osnova završava na -a. Imenice su većinom ženskog roda. Izuzeci su imenice koje označavaju mušku osobu, npr. agricola, ae, m. = ratar; pharmaceuta, ae, m. - apotekar, farmaceut

padež jednina množina
N -a -ae
G -ae -ārum
D -ae -īs
A -am -ās
V -a -ae
Ab -ā -īs
padež jednina množina prijevod(sg) priejvod(pl)
N amica amicae prijateljica prijateljice
G amicae amicārum prijateljice prijateljica
D amicae amicīs prijateljici prijateljicama
A amicam amicās prijateljicu prijateljice
V amica amicae prijateljice prijateljice
Ab amicā amicīs prijateljicom prijateljicama

Ove završetke dodajemo na osnovu koju dobijemo odstranjivanjem nastavka u genitivu singulara(a njega vidimo u rječniku). npr. amica,amicae,femininum -> amic-ae -> amic+nastavci -> amica,amicae,amicae,amicam,amica,amica...

Imenice - 2. ili o-deklinacija

uredi

U drugoj deklinaciji imenice su muškog (masculinum) ili srednjeg roda (neutrum). Muškog su roda one imenice koje u nominativu jednine završavaju na -us (npr. populus) ili -er (npr. paediater), a srednjega one na -um (npr. oppidum).

Imenice virus (otrov), vulgus (svjetina) i pelagus (more) srednjeg su roda iako u nominativu jednine završavaju na -us. Kod tih imenica nastavak za akuzativ jednine je -us.

U ovoj lekciji naučit ćemo kako se dekliniraju imenice muškog roda druge deklinacije na -us.

padež jednina množina
N -us -i
G -i -orum
D -o -is
A -um -os
V -e -i
Ab -o -is
padež jednina množina prijevod(sg) priejvod(pl)
N populus populi narod narodi
G populi populorum naroda naroda
D populo populis narodu narodima
A populum populos narod narode
V popule populi narode narodi
Ab populo populis narodom narodima

U Latinskom jeziku postoje pridjevi prve i druge deklinacije koji se dekliniraju prema padezima te iste deklinacije. Takoder imamo pridjeve trece deklinacije koji mogu biti : TROZAVRSETNI : kada imaju oblik za sva tri roda i nastavke : -ER 

                                             -IS
                                             -E

acer , acris , acre -> ostar, ostra , ostro 

m.     f.      n.

DVOZARSETNI: kada imaju razlicit nastavak za n. (neutrum) koji je -E te zajednicki nastavak za m. i f. koji glasi -IS dulcis , dulce -> sladak, slatka , slatko 

m./f.    n.

JEDNOZAVRSETNI: koji u sva tri roda pridjeva zavrsavaju na -E u jednini u Nominativu

sapiens m./f./n. ( to pravilo vrijedi za sve pridjeve)

Zamjenice

uredi

U izradi!

Sažetak

uredi

U ovoj lekciji naučili ste kako:

  • konjugirati glagole 1. i 2. konjugacije ;
  • deklinirat imenice prve i druge deklinacije (Vocor <vaše ime>);
  • predstaviti druge (Vocatur <neko ime>);
  • reći kako ste (Optime; bene i mnogo drugih fraza);
  • slovkati svoje ime;
  • pitati druge bilo što od iznad navedenoga (Qui vocaris?; Quomodo vales?; Quomodo scribitur?).
  • glase osobne (lične) zamjenice u nominativu (ego, tu...)
Dobavljeno iz "https://hr.wikibooks.org/w/index.php?title=Latinski_jezik/Lekcija/radna&oldid=19417"