MiG-21/Sadržaj/MiG-21 dvosjedi

U vrijeme kada se MiG-21F-13 uvodio u službu, glavni Sovjetski zrakoplov za obuku je bio subsonični MiG-15UTI (NATO naziv "Midget"), koji je bio dvosjedna inačica izvornog zrakoplova (MIG-15).

MiG-15UTI je bio dosta kvalitetan i jednostavan, te će još dugo vremena ostati u službi, no kako je MiG-21 bio potpuno drugačiji zrakoplov, Mikojan je treba razviti novog trenera koji bi služio za obuku pilota na supersoničnom lovcu. Prvi prototip s dvostrukim kontrolama oznake "Ye-6U" je poletio 17. listopada 1960. Rezultati ispitivanja su bili uspješni, te prototip ulazi u proizvodnju pod oznakom MiG-21U (Uchyebnii - trener) s tvorničkom oznakom "I-66". Zrakoplov se proizvodio u dvije tvornice: u Tbilisiju (za domaće potrebe) te u Znamya Trudaya tvornici blizu Moskve za potrebe izvoza. MiG-21U je dobio NATO oznaku "Mongol-A".

Prvotni MiG-21U je zapravo bio minimalno izmjenjeni F-13, a stražnje sjedalo je postavljeno razmještanjem unutarnjih spremnika goriva. Ova inačica nije imala strojnice. Kokpit se zatvarao dvodjelnim poklopcem koji se otvarao prema desno a instruktorov položaj nije bio uzdignut u odnosu na pilota zbog čega je imao jako slabu vidljivost. Avionika je ostala manje više ista te je imala ASP-5ND ciljnik te SRD-5 radar za mjerenje udaljenosti; od naoružanja, MiG-21U je mogao ponijeti dvije AA-2 Atoll rakete zrak-zrak, te 12,7 mm strojnicu u kapsuli na "trbuhu".

Uvođenjem novog sustava zakrilca na nove inačice MiGa-21, dolazi do ideje da se razvije i trener s tom tehnologijom te je tako nastao MiG-21US (I-68), a MiGa-21U u tvornici u Tbilisiju zamjenjuje 1966.

Rumunjski MiG-21UM

Većina promjena je bila u unutrašnjost zrakoplova, a najveći novitet je bio novi unaprijeđeni R-11F2S-300 motor. Osim motora, povećan je i kapacitet goriva te je sad iznosio 2.450 L i ugrađena su nova KM-1 sjedala za katapultiranje. Postupak za aktivaciju procesa katapultiranja se mogao aktivirati s oba sjedala, no instruktor je mogao aktivirati oba sjedala dok je pilot/učenik mogao aktivirati samo svoje sjedalo.

MiG-21US je dobio NATO naziv Mongol-B, te je zapravo tek tada MiG-21U logički dobio oznaku "Mongol-A". Svi zrakoplovi ove inačica, i za izvoz i za domaću proizvodnju su se sastavljali u Tbilisiju. Čim je je US ušao u službu, piloti su se žalili na slabu vidljivost s svog položaja, te je kasnije ugrađen mali periskop koji se otvarao prilikom spuštanja stajnog trapa.

"Kockica" (MiG-21UMD, oznaka 165) Hrvatskog ratnog zrakoplovstva

1971. MiG-21US ze zamjenjuje novom inačicom MiG-21UM (I-69). Kao i njegov prethodnik, proizvodio se samo u Tbilisiju a zadnji je proizveden 1975. Vanjštinom je bio gotovo identičan US-u, te je ugrađeno samo novija avionika te je olakšano održavanje. UM je zadržao oznaku "Mongol-B". Hrvatsko ratno zrakoplovstv trenutno raspolaže s četiri MiG-21UM koji su 2003. u Rumunjskoj moderinizirani na UMD standard.

Inačica	Razdoblje proizvodnje	Broj proizvedenih zrakoplova
U	1960.-1966.	?
US	1966.-1971.	?
UM	1971.-1975.	?

Svi trener zrakoplovi (U, US, UM) su se proizvodili u Tbilisiju (osim U inačice za izvoz koja se proizvodila i u Znamyi Trudayi) te je do 1975. proizvedeno 1.660 zrakoplova.