Inačica od 1. svibnja 2008. u 23:43 uredi VKokielov (razgovor \| doprinosi) 35 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 2. svibnja 2008. u 05:32 uredi ukloni ovu izmjenu VKokielov (razgovor \| doprinosi) 35 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 12: Fleksijnost slavenskih jezika čini ih posebnim u Evropi, gdje većina jezika je postala analitična i dobila stroga ograničenja glede redosleda rijeći u rečenici. Čovjek koji čita ruski, da bi razumio ono što se kaže, mora naučiti napamet sve padeže (posebno one koji se razlikuju od hrvatskih!) -- a to je moguće samo pri širokom čitanju. Ja ću pokušati da predstavim, na dobrim primjercima, dovoljno ruske proze kako bi čitatelj mogao, nadam se, na kraju ovih lekcija da pređe k čitanju ruskog izvornika i da nastavi samostalno. (Pretpostavljam da je onaj tko ovo poduzima dobro upoznat s ćirilicom, a posebno s ruskom ćirilicom; ako nije, može je naći posvuda na mreži. Ubuduće ja ću se postarati da dodam apendiks koji sadrži lekciju po ruskoj ćirilici.) Pružit ću međutim za korist đaka transliteracije svih primjera i odgovora na vježbe prijevoda s hrvatskog na ruski, te transliceracija prijevoda s ruskog na hrvatski naći će se u odgovorima na vježbu. Počinjamo s kratkim pregledom svojstava ruske gramatike i u čemu su glavne točke njene sličnosti i različnosti s hrvatskom. (Uzgred dobijamo i dobru predstavu o slavenskoj gramatici uopće, koja je vrlo cjelokupna).

Ruski jezik za Hrvate: razlika između inačica