Ruski nije težak za govornike drugih slavenskih jezika. Držeći na umu široki opseg ruske literature devetnaestog stoljeća, smatram da je dobar potez od strane svakog čovjeka koji može naučiti ruski da to učini; a mimo toga dobro razumjevanjerazumijevanje ruskoga pruži i bolje razumjevanjerazumijevanje vlastitog hrvatskoga, koji tečepotiče iz istog izvora. Poslužujući se sličnostima (koje vrijeme nije izbirsaloizbrisalo), imat ćemo dobru priliku daudubiti se udubimo u ruski i da dobijemo, u roku od smješnihsmiješnih nekoliko tjedana, sposobnost da ga čitamo i razumijemo, ako ne i govorimo; a ukoliko ga hoćemo i govoriti, put će ležati otvoren, jer onaj tko razumije samo treba vremena da bi počeo i govoriti. ▼Čitatelja zamolim oprostiti moje stilske greške, jer nisam rastao s hrvatskim i neću uloviti odmah sve sitnice.
Ruski je '''jako fleksijnifleksibilni jezik ''': imenice, zamjenice i pridjevi se mijenjaju po padežima i redosledredoslijed rijećiriječi nije učvršćenbitan, nego se može mijenjati prema jezičkom osjećaju govornika. Uz to ipak promjena redosledaredoslijeda gotovo uvijek nosi težnju (nije besmislena). Pogledajte dobro ovu hrvatsku rečenicu i njen prijevod na ruski. ▼
▲Ruski nije težak za govornike drugih slavenskih jezika. Držeći na umu široki opseg ruske literature devetnaestog stoljeća, smatram da je dobar potez od strane svakog čovjeka koji može naučiti ruski da to učini; a mimo toga dobro razumjevanje ruskoga pruži i bolje razumjevanje vlastitog hrvatskoga, koji teče iz istog izvora. Poslužujući se sličnostima (koje vrijeme nije izbirsalo), imat ćemo dobru priliku da se udubimo u ruski i da dobijemo, u roku od smješnih nekoliko tjedana, sposobnost da ga čitamo i razumijemo, ako ne i govorimo; a ukoliko ga hoćemo i govoriti, put će ležati otvoren, jer onaj tko razumije samo treba vremena da bi počeo i govoriti.
▲Ruski je '''jako fleksijni jezik''': imenice, zamjenice pridjevi se mijenjaju po padežima i redosled rijeći nije učvršćen, nego se može mijenjati prema jezičkom osjećaju govornika. Uz to ipak promjena redosleda gotovo uvijek nosi težnju (nije besmislena). Pogledajte dobro ovu hrvatsku rečenicu i njen prijevod na ruski.
* Moja kuća je otvorena za svakoga.
** Мой дом открыт для всех.
* Otvorena je moja kuća za svakoga.
** Открыт мой дом для всех.
Koja je razlika između ovih rečenica? U smislu značenja, to jest informacije koju prenose, nikakva; sve kažu isto. Ali razlika postoji; -- razlika je u tome što svaka rečenica nešto ističe. Prva rečenica nudi običan redosledredoslijed, kakav imamo u običnom govoru; druga predstavlja prenosprijenos naglaska na okolnost (za SVAKOGAsvakoga je otvorena); treća prenosi naglasak na pridjev. I u hrvatskom i u ruskom se tako rijećimariječima vrti; ali registar može biti različanrazličit -- onaj preobratobrat koji je običan za rusko uho je čudan za hrvatsko, i obrnuto.
FleksijnostFleksibilnost slavenskih jezika čini ih posebnim u Evropi, gdje je većina jezika je postala analitična i dobila stroga ograničenja glede redosledaredoslijeda rijećiriječi u rečenici. Čovjek koji čita ruski, dakako bi razumio ono što se kaže, mora naučiti napamet sve padeže (posebno one koji se razlikuju od hrvatskih!) -- a to je moguće samo pri širokom čitanju. Pokušati Jaćemo ću pokušati dato predstavimpokazati, na dobrim primjercima, dovoljno ruske proze kako bi čitatelj mogao, nadamnadamo se, na kraju ovih lekcija da pređeprijeći k čitanju ruskog izvornika i da nastavinastaviti samostalno. ▼PretpostavljamPretpostavka je da je onaj tko ovo poduzimazapočinje dobro upoznat s ćirilicom, a posebno s ruskom ćirilicom; ako nije, može je naći posvuda na mrežiinternetu. Ubuduće ja ćuće se postaratiu datekstu dodamdodavati apendiksdodatna kojiobjašnjenja sadržiu lekcijuvezi lekcije po ruskoj ćirilici. Za Pružit ćupotrebe međutimučenja zabiti koristće đakaprikazane transliteracije svih primjera i odgovora na vježbe prijevoda s hrvatskog na ruski, te transliceracijatransliteracija prijevoda s ruskog na hrvatski naći će se u odgovorima na vježbu. ▼PočinjamoZa spočetak prikazati kratkimće pregledomse svojstava ruske gramatike i u čemu su glavne točke njene sličnosti i različnosti s hrvatskomhrvatskim. (Uzgred dobijamose dobiva i dobrudobra predstavupredstava o slavenskoj gramatici uopće, koja je vrlo cjelokupna). ▼Ruski jezik ima šest padeža, istih onih koje ima hrvatski do jednog: vokativa, koji je izgubljen ali koji je manje padež nego poseban oblik nominativa. Ostale padeže služe isto kao i u hrvatskom: akuzativ se koristi za označenjeoznačavanje preke prijeke dopune, dativ za ¨¨¨, genitiv za označenjeoznačavanje pripadnosti i kao partitiv (djelež)usporedba; instrumental se koristi za označenjeoznačavanje oruđa, te napokon lokativ ("predložni padež" kako ga zovemo mi) koristi se za odvojenjeodvajanje značenja " prisustvoprisutnost na mijestumjestu" (on je u gradu) od "kretanje prema mijestumjestu" (on ide u grad) uz neke predlogeprijedloge. PredloziPrijedlozi, kao i hrvatski predloziprijedlozi, zahtjevajuzahtijevaju određene padeže, ponekad više od jednoga s razlikom u značenju, kao u gornjem primjeru. Neki padeži su raseglirastegli svoje funkcije i sada služe )ili su nekada služili) u predvidljivim funkcijama. Na primjer, još ne tako davno glagol ''искать '', tražiti, zahtjevaozahtijevao je genitiv: ▼
▲Fleksijnost slavenskih jezika čini ih posebnim u Evropi, gdje većina jezika je postala analitična i dobila stroga ograničenja glede redosleda rijeći u rečenici. Čovjek koji čita ruski, da bi razumio ono što se kaže, mora naučiti napamet sve padeže (posebno one koji se razlikuju od hrvatskih!) -- a to je moguće samo pri širokom čitanju. Ja ću pokušati da predstavim, na dobrim primjercima, dovoljno ruske proze kako bi čitatelj mogao, nadam se, na kraju ovih lekcija da pređe k čitanju ruskog izvornika i da nastavi samostalno.
▲Pretpostavljam da je onaj tko ovo poduzima dobro upoznat s ćirilicom, a posebno s ruskom ćirilicom; ako nije, može je naći posvuda na mreži. Ubuduće ja ću se postarati da dodam apendiks koji sadrži lekciju po ruskoj ćirilici. Pružit ću međutim za korist đaka transliteracije svih primjera i odgovora na vježbe prijevoda s hrvatskog na ruski, te transliceracija prijevoda s ruskog na hrvatski naći će se u odgovorima na vježbu.
▲Počinjamo s kratkim pregledom svojstava ruske gramatike i u čemu su glavne točke njene sličnosti i različnosti s hrvatskom. (Uzgred dobijamo i dobru predstavu o slavenskoj gramatici uopće, koja je vrlo cjelokupna).
▲Ruski jezik ima šest padeža, istih onih koje ima hrvatski do jednog: vokativa, koji je izgubljen ali koji je manje padež nego poseban oblik nominativa. Ostale padeže služe isto kao i u hrvatskom: akuzativ se koristi za označenje preke dopune, dativ za ¨¨¨, genitiv za označenje pripadnosti i kao partitiv (djelež); instrumental se koristi za označenje oruđa, te napokon lokativ ("predložni padež" kako ga zovemo mi) koristi se za odvojenje značenja "prisustvo na mijestu" (on je u gradu) od "kretanje prema mijestu" (on ide u grad) uz neke predloge. Predlozi, kao i hrvatski predlozi, zahtjevaju određene padeže, ponekad više od jednoga s razlikom u značenju, kao u gornjem primjeru. Neki padeži su rasegli svoje funkcije i sada služe )ili su nekada služili) u predvidljivim funkcijama. Na primjer, još ne tako davno glagol ''искать'', tražiti, zahtjevao je genitiv:
* Он искал глазами корабля. (''A. Čehov'')
** On je tražio brod očima.
Naših dana tih oblika je sve manje i oni se smatraju sve knižnijim. Stavit ću ih s obiležjima kad god ih budem predstavljao kao primjere.
Danas je tih oblika sve manje i oni se smatraju sve književnim. Stavit će se s obilježjima kad god ih se bude predstavljalo kao primjere.
Ruski jezik ima sistem glagola s takozvanim glagolnim vidom, ili aspektom. Ovo jednostavno znači da je trajnost radnje označene glagolom povezana uz sam glagol umjesto da se izvodi isključivo iz oblika. Tako naprimjerna primjer u rečenici:
* Pogledao sam.
** Я посмотрел.
* Gledao sam.
** Я смотрел.
imamo dva različita glagola (barem sljedeći mišlenju sbiratelja riječnika), dok u engleskom bismo rekli "I looked" u prvom slučaju, te "I was looking" u drugom. Očigledno u ruskom i hrvatskom oblici glagola označaju je li se radnja svršila ili ne. ▼
▲imamoDva dvasu različita glagola (barem sljedeći mišlenjumišljenja sbirateljapisaca riječnikarječnika), dok bi se u engleskom bismo reklireklo "I looked" u prvom slučaju, te "I was looking" u drugom. Očigledno u ruskom i hrvatskom oblici glagola označajuoznačuju je li se radnja svršila ili ne.
Glagolski sistem ruskoga vrlo je sličan hrvatskome, ali je otišao u polje i ujednostaviopojednostavio se. Ruski nema aorista ili imperfekta: nema više oblika perfekta; nema složenih budućnih vremena do jednog okrnjenog. Sav ruski vremenski sistem sustojisastoji se iz triju vremena za nesvršene glagole:
* ''Preterit'': я знал, znao sam
* ''Prezent'': я зна'''ю''' znam
* ''Futur'': я узна'''ю''', doznat ću
OkreniteObratite posebnu pozornost kako hrvatski oblik prezenta za svršene glagole (doznam ja toga dana štašto je ona radila) u ruskome ne postoji; u ruskome mislimo da je prezent svršenog glagola, složno s našim shvatanjemrazumijevanjem njegovog značenja, isto što i njegova budućnost. (U hrvatskom ovi su oblici tragovi od mnogo starijih vremena, još prijeslavenskih, kad aspekta još nije bilo).
Postoji još i treći oblik, s nepromjenljivom ¨... ''бы '' (kao u slovenskom), ali ovo zapravo nije vrijeme nego naklon (?) i u ruskom jeziku u opsegu koji nas zanima taj naklon ima samo jedno vrijeme: prezent (za razliku od hrvatskog: ''znao bih '' te ''bio bih znao ''. ▼
▲Postoji još i treći oblik, s nepromjenljivom ¨... ''бы'' (kao u slovenskom), ali ovo zapravo nije vrijeme nego naklon (?) i u ruskom jeziku u opsegu koji nas zanima taj naklon ima samo jedno vrijeme: prezent (za razliku od hrvatskog: ''znao bih'' te ''bio bih znao''.
| 