MiG-21/Sadržaj/Dizajn: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Saxum (razgovor | doprinosi)
Saxum (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 59:
MiG-21F je bio samo dnevni lovac bez realne mogućnosti borbe u noćnim uvjetima te u sve-vremenskim uvjetima, te je zbog toga bio praktički neupotrebljiv za Sovjetsku protu-zračnu obranu (Protivovozdusdushnoi Oborony) kojoj je glavna zadaća bila obrana zračnog prostora i presretanje špijunskih zrakoplova. Zbog velike površine SSSR-a, Sovjetska PZO je prakticirala razvoj teških dalekometnih presretača poput Jakovljeva Jak-25 (NATO naziv "Flashlight") te njegove poboljšane inačice Jak-28P (NATO naziv "Firebar") no takvi zrakoplovi su bili složeni te skupi za proizvodnju. Stoga se u PZO-u se javila potreba za lakim i jeftinim zrakoplovom koji bi branio zapadne granice SSSR gdje veliki domet ne bi igrao ključnu ulogu.
 
Pred kraj 1957. Mikojan počinje s razvojem projekta oznake "Ye-7". Iza tog imena se krio zapravo MiG-32F s novim Safir radarom te nekim dodatnim manjim izmjenama. Uskoro su izrađena 3 prototipa, a prvi je imao probni let 10. kolovoza 1958. nakon čega je uslijedilo još 5 prototipova za dodatna testiranja. Testiranja su prošla uspješno te proizvodnja započinje u lipnju 1960. u Gorkom, pod oznakom MiG-21P (P = Perekvatchik tj. presretač, NATO naziv "Fishbed D") te tvorničkom oznakom '''I-75'''.
Unatoč uspješnim testovima, ova inačica nije smatrana zadovoljavajućom te je proizvedeno samo nekoliko zrakoplova koji su uglavnom korišteni za daljni razvoj. Proizvodnja puno boljeg MiGa-21PF (ili I-76) započinje na početku 1962.
 
MiG-21P je imao RP-21 Safir radar (NATO naziv Spin Scan-A), mogućnost nošenja dvije rakete zrak-zrak Atoll (nije imao strojnice), jednostavni autopilot te mogućnost spajanj RATO raketnih potisnika koji su se koristili za brzo polijetanje.
Iako MiG-21P nije imao strojnice, imao je ugrađeni jednostavni optički ciljnik koji se koristio prilikom gađanja nevođenih raketnih zrna.
 
'''MiG-21PF''' se razlikuje od MiGa-21P po tome što je dobio dodatna dva gorivna tanka iza kokpita, što je stvorilo izgled "debelog vrata" koji danas poznajemo, a omogućili su mu i veći kapacitet goriva, sada od 2.750 litara. Kod MiGa-21PF uveden je i novi motor, R-11-F2-300 koji je stvarao 38,7 kN potiska pri normalnom radu, te 60,0 kN potiska s "afterburnerom". NATO oznaka za ovu inačicu je "Fishbed-E".
 
1964. počinje proizvodnja nove inačice oznake '''MiG-21PFS''', a najveća razlika od prethodnika je bila, novi motor R-11F2S-300 koji je bio posebno dizajniran da omogući polijetanje i slijetanje pri niskim brzinama te je imao i ugrađeni dvo-stupanjski "afterburner". No MiG-21PFS nikad nije krenuo u masovniju proizvodnju te je nakraju izrađeno samo nekoliko primjeraka, stoga su se Mikojanovi dizajneri okrenuli njegovom nasljedniku '''MiG-21PFM''' koji se počinje proizvoditi već 1964. s tvorničkom oznakom I-94 (tvorničku oznaku I-94 je koristio i MiG-21 PFS).
Imao je izmjenjene repne površine te je bio opremljen s novim RP-21M radarom (NATO naziv Spin Scan-B) a podržavao je i nošenje vođenih raketa zrak-zrak K-5 (NATO: AA-1 Alkali) koje su kasnije zamjenjene s naprednijim K-13R (NATO: AA-2-2 Advanced Atoll) raketama.
 
 
=== Ostale inačice ===