Wikiknjige

MiG-21/Sadržaj/Dizajn: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Saxum (razgovor | doprinosi)
156 edits
Dtom (razgovor | doprinosi)
4.166 edits
m malo
Redak 25:
 
U donjoj tablici je pregled svih motora koji su se koristili u MiGovima-21 uz podatke o potisku i inačicama u kojima se koristio.
{| class="wikitable"
|-
! Motor
Redak 60:
 
Pred kraj 1957. Mikojan počinje s razvojem projekta oznake "Ye-7". Iza tog imena se krio zapravo MiG-32F s novim Safir radarom te nekim dodatnim manjim izmjenama. Uskoro su izrađena 3 prototipa, a prvi je imao probni let 10. kolovoza 1958. nakon čega je uslijedilo još 5 prototipova za dodatna testiranja. Testiranja su prošla uspješno te proizvodnja započinje u lipnju 1960. u Gorkom, pod oznakom MiG-21P (P = Perekvatchik tj. presretač, NATO naziv "Fishbed D") te tvorničkom oznakom '''I-75'''.
Unatoč uspješnim testovima, ova inačica nije smatrana zadovoljavajućom te je proizvedeno samo nekoliko zrakoplova koji su uglavnom korišteni za daljnidaljnji razvoj. Proizvodnja puno boljeg MiGa-21PF (ili I-76) započinje na početku 1962.
 
MiG-21P je imao RP-21 Safir radar (NATO naziv Spin Scan-A), mogućnost nošenja dvije rakete zrak-zrak Atoll (nije imao strojnice), jednostavni autopilot te mogućnost spajanjspajanja RATO raketnih potisnika koji su se koristili za brzo polijetanje.
Iako MiG-21P nije imao strojnice, imao je ugrađeni jednostavni optički ciljnik koji se koristio prilikom gađanja nevođenih raketnih zrna.
 
'''MiG-21PF''' se razlikuje od MiGa-21P po tome što je dobio dodatna dva gorivnaspremnika tankagoriva iza kokpita, što je stvorilo izgled "debelog vrata" koji danas poznajemo, a omogućili su mu i veći kapacitet goriva, sada od 2.750 litara. Kod MiGa-21PF uveden je i novi motor, R-11-F2-300 koji je stvarao 38,7 kN potiska pri normalnom radu, te 60,0 kN potiska s "afterburnerom". NATO oznaka za ovu inačicu je "Fishbed-E".
 
[[Image:MiG-21 RB6.jpg|thumb|right|250px|MiG-21PFM Poljskog zrakoplovstva]]
 
1964. počinje proizvodnja nove inačice oznake '''MiG-21PFS''', a najveća razlika od prethodnika je bila, novi motor R-11F2S-300 koji je bio posebno dizajniran da omogući polijetanje i slijetanje pri niskim brzinama te je imao i ugrađeni dvo-stupanjski "afterburner". No MiG-21PFS nikad nije krenuo u masovniju proizvodnju te je nakrajuna kraju izrađeno samo nekoliko primjeraka, stoga su se Mikojanovi dizajneri okrenuli njegovom nasljedniku '''MiG-21PFM''' koji se počinje proizvoditi već 1964. s tvorničkom oznakom I-94 (tvorničku oznaku I-94 je koristio i MiG-21 PFS).
Imao je izmjenjeneizmijenjene repne površine te je bio opremljen s novim RP-21M radarom (NATO naziv Spin Scan-B) a podržavao je i nošenje vođenih raketa zrak-zrak K-5 (NATO: AA-1 Alkali) koje su kasnije zamjenjene s naprednijim K-13R (NATO: AA-2-2 Advanced Atoll) raketama.
 
=== MiG-21R, S, M, SM ===
Dok je Mikojan razvijao presretačke inačice, istovremeno su radili i na taktičko izviđačkim inačicama a kao baza za razvoj je trebao poslužiti Ye-7 (MiG-21P). Ideja je bila da se po sredini trupa spoji kapsula s kamerom te dodatni tankovi goriva na krilima za duge misije.
[[Image:Avmig21_1_08.png|thumb|left|300px|MiG-21R]]
Uskoro je jedan Ye-7 presretač modificiran te je postao izviđački prototip, a najveći novitet su bila da dodatna podkrilnapodkrilne spojištaovjese za oružje i gorivo. Nova inačica je dobila oznaku '''MiG-21R''' (Razvedchik - Izvidnik) dok su zrakoplovi za izvoz nosili oznaku MiG-21RF, a proizvodili su se od 1965. - 1971. pritom dobivši NATO oznaku Fishbed-H. Ova inačica je imala i nekoliko noviteta poput "debelog vrata" koji se protezao od kokpita pa sve do repa, što je omogućilo ugradnju dodatne avionikeelektronike i goriva, četričetiri podkrilne točke za 2 tanka goriva te dvije rakete zrak-zrak ,napredniji auto-pilot, pokretao ju je R-11F2S-300 motor te je imala novije sjedalo za katapultiranje KM-1.
Kako je MiG-21R bio namjenjennamijenjen za izvidničke zadatke, imao je i različite kapsule s opremom za izviđanje a njih djelimodijelimo u tri glavne skupine:
 
*'''Dnevna (D) kapsula''' - je uglavnom koristila 7 kamera, jedna naprijed pod kutem a ostalih 6 su bile smještene u zasebnim odjelcimaodijelcima koji su se grijali kako bi uređaji normalno funkcionirali na velikim visinama. Kasnije su dodatno opremljene s elektro-optičkim (TV) kamerama, te su često imale ELINT opremu za elektronsko izviđanje.
*'''Noćna (N) kapsula''' - je bila slična D ali je koristila infracrveni film za noćne letove.
*'''Radio (R) kapsula''' - kapasula s ELINT opremom te jednom kamerom. Kasnije verzije se mogu prepoznati po karakterističnim antenama na rubovima krila.
Redak 85:
[[Image:MIG-21R.jpg|thumb|200px|right|MiG-21R s oznakom Poljskog zrakoplovstva]]
 
Kako je MiG-21R sačuvao mogućnost borbe u zraku, Mikojan odlučuje napravit novu lovačku inačicu na njegovoj bazi oznake '''Ye-7S'''. Novi lovac u proizvodnju ulazi 1965. u Gorkom pod oznakom '''MiG-21S''' te je u proizvodnji ostao do 1968. (Mikojan je za ovu inačicu koristio i oznaku ''I-95''). Iako je uvelike baziran na R inačici, bio je opremljen s novim RP-22 Sapfir radarom koji je imao dvostruko veći domet te je napočetkuna početku bio označen čak kao nosač taktičkog nuklearnog oružja. Razvijena je i izvozna inačice oznake MiG-21M koja se nije puno razlikovala od S inačice, a proizvodila se od 1968. - 1971. u tvornici Znamya Trudaya.
 
'''MiG-21SM''' se masovno proizvodio u tvornici u Gorkom u razdoblju od 1968. - 1974. gdje je dobio oznaku I-96F a pokretao ga je novi Tumanskiy R-13-300 motor, koji je mogao razviti 39,9 kN potiska pri normalnom radu te 63,7 kN potiska uz afterburner. Osim novog motora te dodatne strojnice SM inačica se nije puno razlikovala od prethodne.
 
=== MiG-21 SMT, MT, BIS ===
Nakon "druge generacije" MiGa-21, Mikojanovi inženjeri su odmah započeli s razvojem nove inačice bazirane na R verziji, a trebala je imati još veći unutarnji kapacitet goriva. Rezultat je '''MiG-21SMT''' (I-50) koji se počeo proizvoditi 1971. u Gorkom. Osim "glomaznog vrata", SMT je nalikovao kasnim SM inačicama s tim, da je bio opremljen najnovijom avionikomelektronikom te Tumansky R-13-300 motorom. No unutaoč snažnom motoru, zbog velike nadodane težine, MiG-21SMT nije zadovoljio (u pogledu potiska) te je proizvedeno samo nekoliko zrakoplova. Tvornica Znamya Trudaya je proizvela 15 zrakoplova oznake MiG-21MT (izvozna inačica MiGa-21SMT) namjenjenihnamijenjenih izvozu 1971. no nikad nisu ni napustili tvornicu. (tvornička oznaka I-96T).
 
[[Image:RViPVO_SFRJ_MiG21bis.jpg|thumb|250px|right|MiG-21bis JRZ-a]]
Ono što je zaista bilo potrebno za novu inačicu je bio novi i snažniji motor, te je u to vrijeme Tumansky OKB predstavio novi R-25-300 motor, koji je pri normalnom radu stvarao 40,2 kN, s afterburnerom 69,6 kN te je imao mogućnost još jačeg afterburnera koji je mogao stvoriti 95 kN potiska no samo na 3 minute te se ovo koristilo samo u ekstremnim slučajevima u borbenim uvjetima.
R-25-300 je bio i optimiziran za nisko-leteće misije za razliku od svojih prethodnika. Borbeno iskustvo je pokazalo da je bilo nerealno vjerovati kako će MiG-21 djelovati samo na velikim visinimavisinama te je bilo jasno da će vršiti i misije na niskim visinama, što je opet stvaralo mogućnost gašenja motora zbog neprilagođenosti takvim uvjetima. Početna ideja je bila da se nedavne inačice samo modificiraju i opreme R-25-300 motorom, no Mikojanovi inženjeri su se odlučili da to ipak postane potpuno nova inačica oznake '''BIS''' (I-75).
Uz novi motor MiG-21bis je potpuno redizajniran, te iako je vanjštinom nastavio nalikovati MiGu-21SMT bio je puno napredniji. Trup zrakoplova je potpuno redizajniran koristeći nove legure koje su rezultirale snažnijim ali lakšim zrakoplovom. Ugrađen je poboljšani radar RP-22 koji je mogao otkriti ciljeve koje lete nisko uz tlo; nadodan je i RSBN-6S navigacijski sustav te sustav za slijetanje te djelovanje u uvjetima loše vidljivosti. Od naoružanja je imao jedan GSh-23L top, mogućnost nošenja raketa zrak-zrak te raznih raketa (uglavnom nevođena raketna zrna) te bombi.
 
Redak 101:
Neki "BIS-ovi" su kasnije modificirani da mogu nositi i nuklearno oružje, te su dobili oznaku '''MiG-21bisN'''.
 
Ukupno je proizvedeno oko 2.030 zrakoplova ove inačiceteinačice te su svi proizvedeni u tvornici Gorky u razdoblju od 1972. - 1974.
 
=== Ostale inačice ===
Redak 150:
*'''MiG-21bisD/UMD''': 2003. godine poboljšana inačica za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo koja bi trebala trajati deset godina iako se prizemljenje aviona očekuje 2011.
*'''MiG-21-2000''': Avion jednosjed „za 21. stoljeće“ izrađen za izvoz.
 
 
[[Kategorija:MiG-21]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikibooks.org/wiki/MiG-21/Sadržaj/Dizajn"