Razlika između inačica stranice »MiG-21/Sadržaj/Korisnici i borbeno djelovanje«

MiG-21 se intezivno koristio u jugoistočnoj Aziji gdje su Sjeverno Vijetnamski zrakoplovi napadali grupe Američkih bombardera.
Istinu o stvarnom broju oborenih zrakoplova u dogfightovima je teško odrediti, budući da obje strane tvrde da su oborile veći broj zrakoplova. SAD tvrdi da je odnos u oborenim zrakoplovima 3:1 u njihovu korist, dok Vijetnam tvrdi baš suprotno. No unatoč svemu, Amerikanci su priznali da su izgubili povelik broj zrakoplova no većinu toga to pripisuju PZO obrani.
[[Image:Mikoyan-Gurevich_MiG-21PF_USAF.jpg|thumb|250px|left|Zarobljeni Sjeverno Vijetnamski MiG-21]]
No untaoč svemu, jasno je da je Sjeverni Vijetnam tretirao svoje presretačke snage kao dio sofisticiranog sustava presretača i PZO obrane, gdje je ovo drugo imalo prednost. MiG-ovi su letili striktno po naređenjima zemaljske kontrole i nije im bilo dopušteno da idu samovoljno jer je postojala mogućnost da ulete u raketni prostor te da njihova vlastita PZO obrana otvori vatru na njih. Ovo je Vijetnamskim pilotima predstavaljalo povelik problem, budući da im je ograničavalo slobodu i mogućnost za agresivnija djelovanja i napade.
North Vietnamese fighters were sent into American strike formations to disrupt them and force the attackers to drop their ordnance before reaching their target; kills were a secondary concern. The fact that North Vietnamese fighters forced the Americans to dedicate air combat assets for protective "barrier combat air patrols (BARCAPs)" and free-ranging "MiG combat air patrols (MIGCAPs)" to protect the formations also imposed an additional load on US planning and resources.
 
Sjeverno Vijetnamski lovci su za glavni zadatak imali napade na Američke bombardere, no obaranje istiih je bilo u drugom planu. Najvažnije je bilo da se bombarderu presretnu te da ih se natjera da prijevremeno izbace svoj teret te da se povuču.
Later in the war, when the US started bombing airfields, the North Vietnamese became very clever at dispersing their fighter assets. Individual aircraft would be slung under Mil Mi-6 heavy-lift helicopters and taken to sites where they could be hidden easily and protected from air strikes. When needed, they were heli-lifted back to a site with a semi-prepared runway, taking off using RATO boosters. In the end, the Americans lost faith in fighting against a nationalist insurgency in a small Asian country and had to, very reluctantly, admit defeat. Whatever the truth of the actual kill scores of the North Vietnamese fighter force, it had proven a useful component of the stubborn and skillful resistance that made the USA throw in the towel.
 
Kasnije u ratu, kad je SAD počeo s bombardiranjem uzletišta, Vijetnamci su odlučili premjestiti svoje lovce spašavajući ih od gotovo sigurnog uništenja. Zato su ih premještali pomoću Mil Mi-6 helikoptera, jedn po jedan, na mjesta gdje će biti skriveni i gdje neće biti uništeni, a kada bi došlo vrijeme da idu na misiju, odveli bi ih do manjih uzletišta gdje bi polijetali uz pomoć RATO raketnih potisnika.
 
=== Ostali sukobi i korisnici ===
156

uređivanja