MiG-21/Sadržaj/Kineske inačice J-7: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
tekst |
tekst |
||
Redak 9:
J-7II se izvozio pod oznakom F-7B a veći kupci su bili Egipat, Irak i Šri Lanka.
[[Image:J-7I fighter at the China Aviation museum.jpg|thumb|left|300px|J-7I u muzeju]]
=== J7IIA, J7H, JJ7, J7III ===
Line 23 ⟶ 25:
U ranim 80-ima Kinezi su razvili i trenera s tandem sjedalima oznake '''JJ-7''' a izvozna oznaka mu je bila '''FT-7'''. JJ-7 je u principu bio kopija Sovjetskog MiG-21US s periskopom za bolju preglednost i dva pod krilna nosača za oružje ili spremnike, ali je imao i neku drugačiju avioniku (kao Airguard). Prvi let se odvio 5. srpnja 1985.
Paralelno s razvojem Airguarda, Kineska industrija se fokusirala na izradi agresivnijeg dizajna sličnom Sovjetskom SM i MF. Prvi '''J-7III''' (ili J-7C) je poletio 26. travnja 1984. Novost je bila ugradnja većeg nosnog konusa u kojem je bio smješten radar za presretačke misije, WP-13 motor (sličan Sovjetskom R-13-300), CAC sjedalo za katapultiranje te periskop za pogled unazad. No unatoč novitetima, J-7III je imao dosta nedostataka, a jedan od najvećih je bila prekomjerna težina, tako daje u konačnici izrađeno samo nekoliko zrakoplova.
=== J-7E, J-7G, FC-1 ===
Kako je projekt J-7III završio neuspješno, Kinezi su pokrenuli novu nadogradnju 1987. Prvi prototip je poletio 1990. a 1992 su završena sva ispitivanja te je novi zrakoplov dobio oznaku '''J-7E''' za domaće potrebe te '''J-7MG''' za izvoz (1996.)
| |||