MiG-21/Sadržaj/Dizajn: razlika između inačica

Pilot je sjedio ispod jedno dijelnog poklopca koji se otvarao prema naprijed. Prvotna ideja dizajnera je bila da se poklopac kabine izbaci prema naprijed u slučaju pilotovog katapultiranja. To je ostalo samo kod prvih modela te je kasnije zamijenjeno poklopcem koji se otvara sa strane.

 

Stajni trap je "tricikl" konfiguracije a svaki dio trapa ima jedan kotač. Prednji kotač se uvlači prema naprijed a glavni dio se uvlači prema (u) trup zrakoplova. Svi kotači imaju disk kočnice.

 

=== Motor ===

MiG-21 F-13 je pokretao Tumansky R-11-300F turbomlazni motor s 38,1 kN potiska pri normalnom radu, te 56,3 kN s "afterburnerom" (naknadno sagorijevanje). Za pokretanje je koristio ugrađeni električni starter a imao je i automatski sustav za gašenje vatre u slučaju problema oko motora.

Usisnik zraka je imao pokretni konus stožastog oblika koji se automatski namještao kako bi motor opskrbio većom ili manjom količinom zraka. Uz konus su smješteni i manji pomoćni otvori, koji su se hidraulički automatski otvarali ako je potrebna još veća količina zraka. Ovo zadnje se koristilo uglavnom u borbenim uvjetima pri visokim kutevima napada.

 

=== MiG-21P, PF, PFS ===

MiG-21F je bio samo dnevni lovac bez realne mogućnosti borbe u noćnim uvjetima te u sve-vremenskim uvjetima, te je zbog toga bio praktički neupotrebljiv za Sovjetsku protu-zračnu obranu (Protivovozdusdushnoi Oborony) kojoj je glavna zadaća bila obrana zračnog prostora i presretanje špijunskih zrakoplova. Zbog velike površine SSSR-a, Sovjetska PZO je prakticirala razvoj teških dalekometnih presretača poput Jakovljeva Jak-25 (NATO naziv "Flashlight") te njegove poboljšane inačice Jak-28P (NATO naziv "Firebar") no takvi zrakoplovi su bili složeni te skupi za proizvodnju. Stoga se u PZO-u se javila potreba za lakim i jeftinim zrakoplovom koji bi branio zapadne granice SSSR gdje veliki domet ne bi igrao ključnu ulogu.

 

'''MiG-21PF''' se razlikuje od MiGa-21P po tome što je dobio dodatna dva spremnika goriva iza kokpita, što je stvorilo izgled "debelog vrata" koji danas poznajemo, a omogućili su mu i veći kapacitet goriva, sada od 2.750 litara. Kod MiGa-21PF uveden je i novi motor, R-11-F2-300 koji je stvarao 38,7 kN potiska pri normalnom radu, te 60,0 kN potiska s "afterburnerom". NATO oznaka za ovu inačicu je "Fishbed-E".

 

 

1964. počinje proizvodnja nove inačice oznake '''MiG-21PFS''', a najveća razlika od prethodnika je bila, novi motor R-11F2S-300 koji je bio posebno dizajniran da omogući polijetanje i slijetanje pri niskim brzinama te je imao i ugrađeni dvo-stupanjski "afterburner". No MiG-21PFS nikad nije krenuo u masovniju proizvodnju te je na kraju izrađeno samo nekoliko primjeraka, stoga su se Mikojanovi dizajneri okrenuli njegovom nasljedniku '''MiG-21PFM''' koji se počinje proizvoditi već 1964. s tvorničkom oznakom I-94 (tvorničku oznaku I-94 je koristio i MiG-21 PFS).

=== MiG-21R, S, M, SM ===

Dok je Mikojan razvijao presretačke inačice, istovremeno su radili i na taktičko izviđačkim inačicama a kao baza za razvoj je trebao poslužiti Ye-7 (MiG-21P). Ideja je bila da se po sredini trupa spoji kapsula s kamerom te dodatni tankovi goriva na krilima za duge misije.

Uskoro je jedan Ye-7 presretač modificiran te je postao izviđački prototip, a najveći novitet su bila da dodatna podkrilne ovjese za oružje i gorivo. Nova inačica je dobila oznaku '''MiG-21R''' (Razvedchik - Izvidnik) dok su zrakoplovi za izvoz nosili oznaku MiG-21RF, a proizvodili su se od 1965. - 1971. pritom dobivši NATO oznaku Fishbed-H. Ova inačica je imala i nekoliko noviteta poput "debelog vrata" koji se protezao od kokpita pa sve do repa, što je omogućilo ugradnju dodatne elektronike i goriva, četiri podkrilne točke za 2 tanka goriva te dvije rakete zrak-zrak ,napredniji auto-pilot, pokretao ju je R-11F2S-300 motor te je imala novije sjedalo za katapultiranje KM-1.

Kako je MiG-21R bio namijenjen za izvidničke zadatke, imao je i različite kapsule s opremom za izviđanje a njih dijelimo u tri glavne skupine:

Na sve kapsule su se mogle montirati i protumjere.

 

 

Kako je MiG-21R sačuvao mogućnost borbe u zraku, Mikojan odlučuje napravit novu lovačku inačicu na njegovoj bazi oznake '''Ye-7S'''. Novi lovac u proizvodnju ulazi 1965. u Gorkom pod oznakom '''MiG-21S''' te je u proizvodnji ostao do 1968. (Mikojan je za ovu inačicu koristio i oznaku ''I-95''). Iako je uvelike baziran na R inačici, bio je opremljen s novim RP-22 Sapfir radarom koji je imao dvostruko veći domet te je na početku bio označen čak kao nosač taktičkog nuklearnog oružja. Razvijena je i izvozna inačice oznake MiG-21M koja se nije puno razlikovala od S inačice, a proizvodila se od 1968. - 1971. u tvornici Znamya Trudaya.

Nakon "druge generacije" MiGa-21, Mikojanovi inženjeri su odmah započeli s razvojem nove inačice bazirane na R verziji, a trebala je imati još veći unutarnji kapacitet goriva. Rezultat je '''MiG-21SMT''' (I-50) koji se počeo proizvoditi 1971. u Gorkom. Osim "glomaznog vrata", SMT je nalikovao kasnim SM inačicama s tim, da je bio opremljen najnovijom elektronikom te Tumansky R-13-300 motorom. No unutaoč snažnom motoru, zbog velike nadodane težine, MiG-21SMT nije zadovoljio (u pogledu potiska) te je proizvedeno samo nekoliko zrakoplova. Tvornica Znamya Trudaya je proizvela 15 zrakoplova oznake MiG-21MT (izvozna inačica MiGa-21SMT) namijenjenih izvozu 1971. no nikad nisu ni napustili tvornicu. (tvornička oznaka I-96T).

 

Ono što je zaista bilo potrebno za novu inačicu je bio novi i snažniji motor, te je u to vrijeme Tumansky OKB predstavio novi R-25-300 motor, koji je pri normalnom radu stvarao 40,2 kN, s afterburnerom 69,6 kN te je imao mogućnost još jačeg afterburnera koji je mogao stvoriti 95 kN potiska no samo na 3 minute te se ovo koristilo samo u ekstremnim slučajevima u borbenim uvjetima.

R-25-300 je bio i optimiziran za nisko-leteće misije za razliku od svojih prethodnika. Borbeno iskustvo je pokazalo da je bilo nerealno vjerovati kako će MiG-21 djelovati samo na velikim visinama te je bilo jasno da će vršiti i misije na niskim visinama, što je opet stvaralo mogućnost gašenja motora zbog neprilagođenosti takvim uvjetima. Početna ideja je bila da se nedavne inačice samo modificiraju i opreme R-25-300 motorom, no Mikojanovi inženjeri su se odlučili da to ipak postane potpuno nova inačica oznake '''BIS''' (I-75).