MiG-21/Sadržaj/Dizajn: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Izdvojeni članak}}
__NOTOC__
Zbog svoje velike popularnosti i duge službe, MiG-21 je izrađen u velikom broju inačica te je gotovo nemoguće popisati sve značajke svih njih, zato sam odlučio napisati dizajn i značajke samo osnovnih modela jednosjeda, te drugih najraširenijih modela i inačica (F-13, P, PF, PFS, R, S, M, SM, SMT , MT, bis). O ostalim inačicainačicama u drugim poglavljima.
 
=== MiG-21F-13 ===
Redak 13:
*[[Knjiga pojmova u zrakoplovstvu/T/Repni dio|Repne površine]] su izrađene na konvencionalan način te su imale: horizontalni stabilizator koji se mogao cijelom svojom površinom pomicati te jedan vertikalni stabilizator. Neke inačice su imale i [[Knjiga pojmova u zrakoplovstvu/P/Padobran|padobran]] koji se koristio za usporavanja prilikom [[Knjiga pojmova u zrakoplovstvu/L/Slijetanje|slijetanja]] na kratke [[Knjiga pojmova u zrakoplovstvu/R/Uzletno-sletna staza|piste]] a bio je montiran u repnom dijelu.
 
Pilot je sjedio ispod jedno dijelnogjednodijelnog poklopca koji se otvarao prema naprijed. Prvotna ideja dizajnera je bila da se poklopac kabine izbaci prema naprijed u slučaju pilotovog katapultiranja. To je ostalo samo kod prvih modela te je kasnije zamijenjeno poklopcem koji se otvara sa strane.
 
[[Slika:MiG-21 RB22.JPG|thumb|left|Prednji kotač]]
Stajni trap je "tricikl" konfiguracije, a svaki dio trapa ima jedan kotač. Prednji kotač se uvlači prema naprijed, a glavni dio se uvlači prema (u) trup zrakoplova. Svi kotači imaju disk kočnice.
 
=== Motor ===
[[Slika:Airforce_Museum_Berlin-Gatow_313.JPG|thumb|200px|MiG-21 motor]]
MiG-21 F-13 je pokretao Tumansky R-11-300F turbomlazni motor s 38,1 kN potiska pri normalnom radu, te 56,3 kN s "afterburnerom" (naknadno sagorijevanje). Za pokretanje je koristio ugrađeni električni starter, a imao je i automatski sustav za gašenje vatre u slučaju problema oko motora.
Usisnik zraka je imao pokretni konus stožastog oblika, koji se automatski namještao kako bi motor opskrbio većom ili manjom količinom zraka. Uz konus su smješteni i manji pomoćni otvori, koji su se hidraulički automatski otvarali ako je potrebna još veća količina zraka. Ovo zadnje se koristilo uglavnom u borbenim uvjetima pri visokim kutevima napada.
 
MiG-21 F-13 ima 10 ugrađenih tankovaspremnika. 6 fleksibilnih tankova jespremnika smješteno je unutar trupa, te po 2 tankaspremnika u svakom krilu. To mu omogućuje unutarnji kapacitet goriva od 2.280 litara bez dodatnih vanjskih tankovaspremnika.
 
U donjoj tablici je pregled svih motora koji su se koristili u MiGovima-21 uz podatke o potisku i inačicama u kojima se koristio.
Redak 59:
=== MiG-21P, PF, PFS ===
[[Slika:MiG-21_cockpit.jpg|thumb|200px|left|MiG-21 kokpit]]
MiG-21F je bio samo dnevni lovac bez realne mogućnosti borbe u noćnim uvjetima, te u sve-vremenskim uvjetima, tepa je zbog toga bio praktički neupotrebljivneuporabljiv za Sovjetsku protu-zračnu obranu (Protivovozdusdushnoi Oborony) kojoj je glavna zadaća bila obrana zračnog prostora i presretanje špijunskih zrakoplova. Zbog velike površine SSSR-a, Sovjetska PZO je prakticirala razvoj teških dalekometnih presretača poput Jakovljeva Jak-25 (NATO naziv "Flashlight") te njegove poboljšane inačice Jak-28P (NATO naziv "Firebar"), no takvi zrakoplovi su bili složeni te skupi za proizvodnju. Stoga se u PZO-u se javila potreba za lakim i jeftinim zrakoplovom koji bi branio zapadne granice SSSR gdje veliki domet ne bi igrao ključnu ulogu.
 
Pred kraj 1957. Mikojan počinje s razvojem projekta oznake "Ye-7". Iza tog imena se krio se zapravo MiG-32F s novim Safir radarom te nekim dodatnim manjim izmjenama. Uskoro su izrađena 3 prototipa, a prvi je imao probni let 10. kolovoza 1958. nakon čega je uslijedilo još 5 prototipova za dodatna testiranja. Testiranja su prošla uspješno te proizvodnja započinje u lipnju 1960. u Gorkom, pod oznakom MiG-21P (P = Perekvatchik tj. presretač, NATO naziv "Fishbed D") te tvorničkom oznakom '''I-75'''.
Unatoč uspješnim testovima, ova inačica nije smatrana zadovoljavajućom te je proizvedeno samo nekoliko zrakoplova koji su uglavnom korišteni za daljnji razvoj. Proizvodnja puno boljeg MiGa-21PF (ili I-76) započinje na početku 1962.
 
Redak 72:
 
1964. počinje proizvodnja nove inačice oznake '''MiG-21PFS''', a najveća razlika od prethodnika je bila, novi motor R-11F2S-300 koji je bio posebno dizajniran da omogući polijetanje i slijetanje pri niskim brzinama te je imao i ugrađeni dvo-stupanjski "afterburner". No MiG-21PFS nikad nije krenuo u masovniju proizvodnju te je na kraju izrađeno samo nekoliko primjeraka, stoga su se Mikojanovi dizajneri okrenuli njegovom nasljedniku '''MiG-21PFM''' koji se počinje proizvoditi već 1964. s tvorničkom oznakom I-94 (tvorničku oznaku I-94 je koristio i MiG-21 PFS).
Imao je izmijenjene repne površine te je bio opremljen s novim RP-21M radarom (NATO naziv Spin Scan-B) a podržavao je i nošenje vođenih raketa zrak-zrak K-5 (NATO: AA-1 Alkali) koje su kasnije zamjenjenezamijenjene s naprednijim K-13R (NATO: AA-2-2 Advanced Atoll) raketama.
 
=== MiG-21R, S, M, SM ===
Dok je Mikojan razvijao presretačke inačice, istovremeno su radili i na taktičko izviđačkim inačicama, a kao baza za razvoj je trebao poslužiti Ye-7 (MiG-21P). Ideja je bila da se po sredini trupa spoji kapsula s kamerom te dodatni tankovispremnici goriva na krilima za duge misije.
[[Slika:Avmig21_1_08.png|thumb|left|300px|MiG-21R]]
Uskoro je jedan Ye-7 presretač modificiran te je postao izviđački prototip, a najveći novitet su bila da dodatnadodatne podkrilne ovjese za oružje i gorivo. Nova inačica je dobila oznaku '''MiG-21R''' (Razvedchik - Izvidnik) dok su zrakoplovi za izvoz nosili oznaku MiG-21RF, a proizvodili su se od 1965. - 1971. pritom dobivši NATO oznaku Fishbed-H. Ova inačica je imala i nekoliko noviteta poput "debelog vrata" koji se protezao od kokpita pa sve do repa, što je omogućilo ugradnju dodatne elektronike i goriva, četiri podkrilne točke za 2 tankaspremnika goriva, te dvije rakete zrak-zrak ,napredniji auto-pilot, pokretao ju je R-11F2S-300 motor te je imala novije sjedalo za katapultiranje KM-1.
Kako je MiG-21R bio namijenjen za izvidničke zadatke, imao je i različite kapsule s opremom za izviđanje a njih dijelimo u tri glavne skupine:
 
Redak 87:
[[Slika:MIG-21R.jpg|thumb|200px|right|MiG-21R s oznakom Poljskog zrakoplovstva]]
 
Kako je MiG-21R sačuvao mogućnost borbe u zraku, Mikojan odlučuje napravitnapraviti novu lovačku inačicu na njegovoj bazi oznake '''Ye-7S'''. Novi lovac u proizvodnju ulazi 1965. u Gorkom pod oznakom '''MiG-21S''', te je u proizvodnji ostao do 1968. (Mikojan je za ovu inačicu koristio i oznaku ''I-95''). Iako je uvelike baziran na R inačici, bio je opremljen s novim RP-22 Sapfir radarom koji je imao dvostruko veći domet te je na početku bio označen čak kao nosač taktičkog nuklearnog oružja. Razvijena je i izvozna inačiceinačica oznake MiG-21M koja se nije puno razlikovala od S inačice, a proizvodila se od 1968. - 1971. u tvornici Znamya Trudaya.
 
'''MiG-21SM''' se masovno proizvodio u tvornici u Gorkom u razdoblju od 1968. - 1974. gdje je dobio oznaku I-96F a pokretao ga je novi Tumanskiy R-13-300 motor, koji je mogao razviti 39,9 kN potiska pri normalnom radu te 63,7 kN potiska uz afterburner. Osim novog motora te dodatne strojnice SM inačica se nije puno razlikovala od prethodne.
 
=== MiG-21 SMT, MT, BIS ===
Nakon "druge generacije" MiGa-21, Mikojanovi inženjeri su odmah započeli s razvojem nove inačice bazirane na R verziji, a trebala je imati još veći unutarnji kapacitet goriva. Rezultat je '''MiG-21SMT''' (I-50) koji se počeo proizvoditi 1971. u Gorkom. Osim "glomaznog vrata", SMT je nalikovao kasnim SM inačicama s tim, da je bio opremljen najnovijom elektronikom te Tumansky R-13-300 motorom. No, unutaoč snažnom motoru, zbog velike nadodane težine, MiG-21SMT nije zadovoljio (u pogledu potiska) te je proizvedeno samo nekoliko zrakoplova. Tvornica Znamya Trudaya je proizvela 15 zrakoplova oznake MiG-21MT (izvozna inačica MiGa-21SMT) namijenjenih izvozu 1971. no nikad nisu ni napustili tvornicu. (tvornička oznaka I-96T).
 
[[Slika:RViPVO_SFRJ_MiG21bis.jpg|thumb|250px|right|MiG-21bis JRZ-a]]
Ono što je zaista bilo potrebno za novu inačicu je bio novi i snažniji motor, te je u to vrijeme Tumansky OKB predstavio novi R-25-300 motor, koji je pri normalnom radu stvarao 40,2 kN, s afterburnerom 69,6 kN, te je imao mogućnost još jačeg afterburnera koji je mogao stvoriti 95 kN potiska no samo na 3 minute, te se ovo koristilo samo u ekstremnim slučajevima u borbenim uvjetima.
R-25-300 je bio i optimiziran za nisko-leteće misije za razliku od svojih prethodnika. Borbeno iskustvo je pokazalo da je bilo nerealno vjerovati kako će MiG-21 djelovati samo na velikim visinama, te je bilo jasno da će vršiti i misije na niskim visinama, što je opet stvaralo mogućnost gašenja motora zbog neprilagođenosti takvim uvjetima. Početna ideja je bila da se nedavne inačice samo modificiraju i opreme R-25-300 motorom, no Mikojanovi inženjeri su se odlučili da to ipak postane potpuno nova inačica oznake '''BIS''' (I-75).
Uz novi motor MiG-21bis je potpuno redizajniran, te iako je vanjštinom nastavio nalikovati MiGu-21SMT bio je puno napredniji. Trup zrakoplova je potpuno redizajniran koristeći nove legure koje su rezultirale snažnijim ali lakšim zrakoplovom. Ugrađen je poboljšani radar RP-22 koji je mogao otkriti ciljeve koje lete nisko uz tlo; nadodan je i RSBN-6S navigacijski sustav te sustav za slijetanje te djelovanje u uvjetima loše vidljivosti. Od naoružanja je imao jedan GSh-23L top, mogućnost nošenja raketa zrak-zrak te raznih raketa (uglavnom nevođena raketna zrna) te bombi.