Razlika između inačica stranice »MiG-21/Sadržaj/Dizajn«

Obrisano 80 bajtova ,  prije 12 godina
m
Dok je Mikojan razvijao presretačke inačice, istovremeno su radili i na taktičko izviđačkim inačicama, a kao baza za razvoj je trebao poslužiti Ye-7 (MiG-21P). Ideja je bila da se po sredini trupa spoji kapsula s kamerom te dodatni spremnici goriva na krilima za duge misije.
[[Slika:Avmig21_1_08.png|thumb|left|300px|MiG-21R]]
Uskoro je jedan Ye-7 presretač modificiran te je postao izviđački prototip, a najveći novitet su bila da dodatne podkrilne ovjese za oružje i gorivo. Nova inačica je dobila oznaku '''MiG-21R''' (Razvedchik - Izvidnik) dok su zrakoplovi za izvoz nosili oznaku MiG-21RF, a proizvodili su se od 1965. - 1971. pritom dobivši NATO oznaku Fishbed-H. Ova inačica je imala i nekoliko noviteta poput "debelog vrata" koji se protezao od kokpita pa sve do repa, što je omogućilo ugradnju dodatne elektronike i goriva, četiri podkrilne točke za 2 spremnika goriva, te dvije rakete zrak-zrak, ,napredniji auto-pilot, pokretao ju je R-11F2S-300 motor te je imala novije sjedalo za katapultiranje KM-1.
Kako je MiG-21R bio namijenjen za izvidničke zadatke, imao je i različite kapsule s opremom za izviđanje a njih dijelimo u tri glavne skupine:
 
[[Slika:MIG-21R.jpg|thumb|200px|right|MiG-21R s oznakom Poljskog zrakoplovstva]]
 
Kako je MiG-21R sačuvao ograničenu mogućnost borbe u zraku, Mikojan odlučujeje odlučio napraviti novu lovačku inačicu na njegovoj bazi oznake '''Ye-7S'''. Novi lovac u proizvodnju ulazi 1965. u Gorkom pod oznakom '''MiG-21S''', te je u proizvodnji ostao do 1968. (Mikojan je za ovu inačicu koristio i oznaku ''I-95''). Iako je uvelike baziran na R inačici, bio je opremljen s novim RP-22 Sapfir radarom koji je imao dvostruko veći domet te je na početku bio označen čak kao nosač taktičkog nuklearnog oružja. Razvijena je i izvozna inačica oznake MiG-21M koja se nije puno razlikovala od S inačice, a proizvodila se od 1968. - 1971. u tvornici Znamya Trudaya.
 
'''MiG-21SM''' se masovno proizvodio u tvornici u Gorkom u razdoblju od 1968. - 1974. gdje je dobio oznaku I-96F a pokretao ga je novi Tumanskiy R-13-300 motor, koji je mogao razviti 39,9 kN potiska pri normalnom radu te 63,7 kN potiska uz afterburner. Osim novog motora te dodatne strojnice SM inačica se nije puno razlikovala od prethodne.
156

uređivanja