MiG-21/Sadržaj/Kineske inačice J-7: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Saxum (razgovor | doprinosi)
mNema sažetka uređivanja
Redak 6:
Chengdu J-7I je dizajnom bio dosta sličan Sovjetskoj inačici F-13, s WP-7 motorom (izmijenjeni R-11F-300) te naoružan s Tipom 30-1 mm topom (kopija Sovjetskog NR-30) a glavno naoružanje za borbu zrak-zrak je bila PL-2 raketa (kopija AA-2 Atolla). Sveukupni dojam oko J-7I je bio da je to ne baš zadovoljavajući zrakoplov, a jedan od problema je bio i [[Knjiga pojmova u zrakoplovstvu/C/Poklopac pilotske kabine|poklopac kabine]] koji je trebao štititi pilota pri katapultiranju, koji je bio još više nepouzdan kod Kineske inačice. J-7I se nije proizveo u velikom broju, no neki zrakoplovi su izvezeni u Albaniju i Tanzaniju pod oznakom ''F-7A''.
 
Do tada, Kina se uglavnom oslanjala na J-6 koji je bio kopija jednostavnijeg MiGa-19, a u međuvremenu se počelu na izradi kvalitetnijeg J-7. '''J-7II''' je prvi put poletio 30. prosinca 1978. s pilotom Yu Mingwenom za kontrolama. Zadržao je izgled i linije inačice F-13 ali je imao i poboljšano Tip II sjedalo za katapultiranje, dvodijelni poklopac kabine, novi pouzdaniji WP-7B motor. J-7II se izvozio pod oznakom F-7B a veći kupci su bili Egipat, Irak i Šri Lanka.
 
J-7II se izvozio pod oznakom F-7B a veći kupci su bili Egipat, Irak i Šri Lanka.
 
[[Slika:J-7I fighter at the China Aviation museum.jpg|thumb|left|300px|J-7I u muzeju]]
 
=== J7IIA, J7H, JJ7, J7III ===
Line 26 ⟶ 22:
 
Paralelno s razvojem Airguarda, Kineska industrija se fokusirala na izradi agresivnijeg dizajna sličnom Sovjetskom SM i MF. Prvi '''J-7III''' (ili J-7C) je poletio 26. travnja 1984. Novost je bila ugradnja većeg nosnog konusa u kojem je bio smješten radar za presretačke misije, WP-13 motor (sličan Sovjetskom R-13-300), CAC sjedalo za katapultiranje te periskop za pogled unazad. No unatoč novitetima, J-7III je imao dosta nedostataka, a jedan od najvećih je bila prekomjerna težina, tako daje u konačnici izrađeno samo nekoliko zrakoplova.
[[Slika:J-7I fighter at the China Aviation museum.jpg|thumb|leftright|300px|J-7I u muzeju]]
 
=== J-7E, J-7G, FC-1 ===
Kako je projekt J-7III završio neuspješno, Kinezi su pokrenuli novu nadogradnju 1987. Prvi prototip je poletio 1990. a 1992 su završena sva ispitivanja te je novi zrakoplov dobio oznaku '''J-7E''' za domaće potrebe te '''J-7MG''' za izvoz (1996.)
Line 32 ⟶ 28:
J-7E je imao:
 
*Najnoviju avionikuelektroniku uglavnom Kineske proizvodnje ili licencne.
*WP-13F motor s 44.1 kN potiska pri normalnom radu te 63.8 kN potiska s afterburnerom.
*Redizajnirano krilo koje je omogućilo bolje manevriranje pri malim brzinama.