Konstrukcija i gradnja jedrilice/Armirani plastični materijali: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dtom (razgovor | doprinosi)
m s
Dtom (razgovor | doprinosi)
m smjer
Redak 21:
Mehanička čvrstoća laminata zavisi od čvrstoće smole, vrste armirajućeg materijala, udjela staklenog materijala i stupnja očvršćenja same smole. Maksimalna čvrstoća laminata dobiva se pri 60 – 70% težinskog sadržaja materijala za armiranje (slika-1). Materijal za armiranje može se izrađivati u više inačica, i to: ''roving'' i ''mat – asura''. Mehaničke osobine laminata zavise od primijenjene imačice armirajućeg materijala i vrste opterećenja.
 
Na slici-2 dat je dijagram istezanja za laminat s ''rovingom'', ''asurom'' i ''mat–asurom'', dok su na slici-3 prikazani polarni dijagrami čvrstoće za tri tipične vrste materijala za armiranje. Iz polarnih dijagrama jasno vidimo da pravacsmjer vlakna bitno utječe na čvrstoću i izotropnost laminata. U [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Metali|tablici 1]] date su neke karakteristike staklo–laminata od poliesterskih smola.
 
Pored primjene armiranih laminata kao noseće kore (što je najracionalnije), veliku primjenu su našle konstrukcije u tzv. sendvič–sustavu. Ovaj tip konstrukcije sastoji se od dvije ili više kora (nosećih oplata), koje su međusobno rastavljene ispunom, odnosno materijalom male specifične težine, koji je slijepljen s korom (odnosno korama). Zadatak ispune je da omogući sinkroni rad kora, tj. da prenese opterećenje s jedne na drugu koru, dok sama oplata, tj. oplate primaju cjelokupno opterećenje. Puni značaj sendvič–sustava dobiva se pri opterećenju na tlak s izvijanjem i pri djelovanju tangencijalnih napona (torzija, smicanje).