Wikiknjige

Latinski jezik/Lekcija/druga: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 95:
Zovemo ju a-konjugacijom zato što joj osnova završava na –a. To vidimo u infinitivu, ispred nastavka –re je slovo a.
 
U ovoj lekciji ćemo naučiti kao se glagoli prve konjugacije konjugiraju u prezentu i to u jednini:
<table border="0"><tr>
<td>
{| class="wikitable"
|-
Line 103 ⟶ 105:
|-
| infinitiv
| am''a'are''''re'''
| voljeti
|-
| 1.l.jdsg.
| am'''o'''
| volim
|-
| 2.l.jdsg.
| am''a'as''''s'''
| voliš
|-
| 3.l.jdsg.
| am''a'at''''t'''
| voli
|}</td>
<td>
 
{| class="wikitable"
|-
! lice
! latinski
! hrvatski
|-
| 1.l.pl.
| am''a'''''mus'''
| volimo
|-
| 2.l.pl.
| am''a'''''tis'''
| volite
|-
| 3.l.pl.
| am''a'''''nt'''
| vole
|}</td></tr></table>
 
;Komentari
* prezentskoj osnovi (ona se razlikuje u pojedinim konjugacijama) dodajemo podebljane nastavke u svim konjugacijama
* glagoli se u rječniku navode :'amo,1.' što se čita ''amo,amare'', broj označava konjugaciju
* glagoli se u rječniku navode :'amo,1.' što se čita ''amo, amare, amavi, amatum'', broj označava konjugaciju
* amo = prvo lice singulara prezenta/1. l. sg. (volim, ljubim); amare = infinitiv glagola (voljeti, ljubiti); amavi = prvo lice singulara perfekta/1. l. sg. (volio sam, ljubio sam); amatum = glagolski pridjev u srednjem rodu(voljeno, ljubljeno)
* kod ove konjugacije glagoli su uglavnom pravilni
* podebljani dijelovi su nastavci
*lični nastavci se dodaju na osnovu,koju dobijemo micanjem nastavka '-re' u inf.(npr. ama-re),samo što se u 1.l.jd (prvo lice jednine) ama+o steže u amo.
Line 133 ⟶ 156:
Zovemo ju e-konjugacijom zato što joj osnova završava na –e. To vidimo u infinitivu ,ispred nastavka –re je slovo e.
 
Glagoli 2.konjugacije se u jednini u prezentu konjugiraju ovako:
<table border="0"><tr><td>
{| class="wikitable"
|-
Line 141 ⟶ 165:
|-
| infinitiv
| vid''e'ere''''re'''
| vidjeti
|-
| 1.l.jd
| vid''e'eo''''o'''
| vidim
|-
| 2.l.jd
| vid''e'es''''s'''
| vidiš
|-
| 3.l.jd
| vid''e'et''''t'''
| vidi
|}</td>
<td>
 
{| class="wikitable"
|-
! lice
! latinski
! hrvatski
|-
| 1.l.jd
| vid''e'''''mus'''
| vidimo
|-
| 2.l.jd
| vid''e'''''tis'''
| vidite
|-
| 3.l.jd
| vid''e'''''nt'''
| vidu
|}</td></tr></table>
 
;Komentari
* glagoli se u rječniku navode :'video, 2. vidi, visum' što se čita ''video, videre, vidi, visum'', broj označava konjugaciju
* video = prvo lice singulara prezenta/1. l. sg. (vidim); videre = infinitiv glagola (vidjeti); vidi = prvo lice singulara perfekta/1. l. sg. (vidio sam); visum = glagolski pridjev (viđeno)
* podebljani dijelovi su nastavci
*lični nastavci se dodaju na osnovu,koju dobijemo micanjem nastavka '-re' u inf.(npr. vide-re)
*možemo uočiti nastavke '''-o,-s,-t'''(vide-o,vide-s...) koji se pojavljuju u svim konjugacijama
 
===GlagoliGlagol - sum,esse, fui===
Naučit ćemo jedan nepravilan glagol, a to je glagol ''sum, esse, fui'' koji znači ''biti''
 
U prezentu u jednini se konjugira ovako:
<table border="0"><tr><td>
{| class="wikitable"
|-
Line 178 ⟶ 221:
| biti
|-
| 1.l.jdsg.
| sum
| (je)sam
|-
| 2.l.jdsg.
| es
| (je)si
|-
| 3.l.jdsg.
| est
| je(st)
|}</td><td>
|}
{| class="wikitable"
 
|-
! lice
! latinski
! hrvatski
|-
| 1.l.pl.
| sumus
| (je)smo
|-
| 2.l.pl.
| estis
| (je)ste
|-
| 3.l.pl.
| sunt
| (je)su
|}</td></tr></table>
===Imenice===
Imenice se dekliniraju po broju i padežu. U latinskom postoji šest padeža, no sada ćemo naučiti (nominativ, (padežgenitiv, subjekta)dativ, akuzativ, (padežvokativ i objekta'''ablativ''').:
 
{| class="wikitable"
|-
! padež(ucasus lat(padež)
! padežno pitanje
|-
! funkcija u rečenici
| nominativus
| quis?, quid?
|-
| genitivus
| cuius?
|-
| dativus
| cui?
|-
| accusativus
| quem?, quid?
|-
| vocativus
| nominativ
| o!
| tko, što
| subjekt
|-
| ablativus
| akuzativ
| quo?, ubi?, quocum?
| koga, što
| bliži objekt
|}
 
Komentari:
 
* Kako kod glagola postoje konjugacije, tako kod imenica postoje deklinacje. Postoji 5 deklinacija.
* Latinski padež ablativ u hrvatskom jeziku odgovara padežima lokativu i instrumentalu, pa ga možemo prevesti i s lokativom i s instrumentalom
 
===Imenice - 1. ili a-deklinacija ===
Zove se a-deklinacija zato što imenicamimenična osnova završava na -a.
Imenice su većinom ženskog roda. Izuzeci su imenice koje označavaju mušku osobu, npr. ''agricola, ae, m.'' = ratar; ''pharmaceuta, ae, m.'' - apotekar, farmaceut
 
Line 224 ⟶ 294:
|-
!N
| '''-a'''
|-
!G
| '''ae'''
|-
!D
| '''ae'''
|-
!A
| '''-am'''
|-
!V
| '''a'''
|-
!Ab
| '''a'''
|}
</td>
Line 237 ⟶ 319:
!N
| '''amica''' || ''prijateljica''
|-
!G
| '''amicae''' || ''prijateljice''
|-
!D
| '''amicae''' || ''prijateljici''
|-
!A
| '''amicam''' || ''prijateljicu''
|-
!V
|}
| '''amica''' || ''prijateljice''
|-
!Ab
| '''amica''' || ''o prijateljici, s prijateljicom''
</td>
</tr></table>
Imenice se u rječniku navode u slijedećem obliku: ''nominativ'amica, genitiv-ae, rod''f. npr.:''amica,ae,fprijateljica'' što se čita ''amica,amicae,femininum''(više o tome u slijedećoj lekciji)
Ove završetke dodajemo na osnovu koju dobijemo odstranjivanjem nastavka u genitivu singulara(a njega vidimo u rječniku).
npr. ''amica,amicae,femininum'' -> ''amic-ae'' -> ''amic''+nastavci -> ''amica,amicae,amicae,amicam,amica,amica...''(više o tome u slijedećoj lekciji)
 
===Imenice - 2. ili o-deklinacija ===
Dobavljeno iz "https://hr.wikibooks.org/wiki/Latinski_jezik/Lekcija/druga"