Antički grčki/Lekcija 1

Izgovor grčkih slova

Kao što je poznato, za pisanje grčkoga jezika koristi se grčki alfabet, koji ima neka slična slova s našim, a koja opet mogu označavati drugačiji glas u našem sustavu zapisivanja. Grčki alfabet nastao je na temelju feničkoga, a Grci su s Feničanima bili u dodiru preko trgovine. I tako su Grci preuzeli njihov način zapisivanja, "malo ga izmijenili" te dodali neka dodatna slova i tako je nastao taj vrlo poznati grčki alfabet. Inače, grčka slova često se koriste u fizici kao oznake za različite veličine, te u matematici kao oznake kutova. Zbog toga je dobro biti upoznat s njima. Svako grčko slovo ima poseban glas, osim onih slova koji se izgovaraju kao dva glasa (tzv. afrikate, npr. ks, ps; ali i zd!). No, svako slovo ima i svoje posebno ime, koja su također slična imenima koja su Feničani imali za svoja slova. No, ovdje se ti nazivi neće uspoređivati.

Samoglasnici

Α α

Ovo je prvo grčko slovo, napisano kao veliko i malo. Označava glas /a/. Inače, veliko grčko slovo A je isto kao i u našem načinu zapisivanja. No, dobro je znati, da grčki samoglasnici mogu biti dugi ili kratki. Slično kao u hrvatskom jeziku, razlika između kratkog glasa a u riječi mama, te u dugog u riječi majka. Duljina samoglasnika mjeri se morama. Pa tako je tako kratki samoglasnik jednak jednoj mori, dok je dugi samoglasnik jednak dvije more. Postoje i posebne oznake za kratki (ˇ) i dugi (-) samoglasnik koje se ponekada stavljaju iznad određenih samoglasnika. Samoglasnik a u grčkom jeziku može biti ili dug ili kratak, dakle ili /a/ ili /a:/

Ε ε

Ovo je sljedeći samoglasnik o kojemu će se govoriti. Ovaj glas jednak je glasu /e/ i jedino može biti kratak pa se iznad njega ne moraju stavljati posebne oznake za duljinu. Veliko je slovo ponovno jednako našemu slovu, dok je malo slovo malo drugačije.

Η η

I kod ovoga se slova sada javlja pitanje. Ne, ovo nije suglasnik H, a nije ni suglasnik n. Iako su oni tako slični njima, s njima nemaju nikakve veze. Ovo je samoglasnik i predstavlja glas /e:/. Kao što vidite, ovaj je samoglasnik uvijek dug, pa nije potrebno umetati oznaku za duljinu. I sada ste uvidjeli jednu cjelinu, jednu skupinu koja se međusobno nadopunjuje, a to su samoglasnici Ε i Η. Jedan je kratak, a drugi dug, pa je u tome razlika između ova dva slova.

Ι ι

I ponovno, veliko grčko slovo je isto kao i što bismo ga mi napisali, dok je malo slovo malo drugačije. Treba voditi računa da se kod malog slova treba pisati ona "kukica" i da je bez točke. Ovo slovo predstavlja glas /i/ koji može biti ili dug ili kratak, tj. ili /i/ ili /i:/.

Υ υ

Ovo je sljedeće grčko slovo. Njegov je izgovor malo drugačiji; takvog izgovora u hrvatskom jeziku nema. Inače, takav glas bi se označavao na sljedeći način /y/. No, ovo vam vjerojatno ništa ne znači pa će sada biti objašnjeno kako ga izgovoriti. Ovaj se glas izgovara kao njemačko ü. Ako niste upoznati s njemačkim jezikom, evo što treba učiniti. Izgovorite nekoliko puta glas u. Upravo takav otvor usana potreban je za izgovor ovoga samoglasnika. Sljedeći je korak, pripremiti usta na izgovor glasa u, ali pomaknuti jezik u položaj u kojem se nalazi pri izgovoru glasa i, a potom ga izgovoriti. Dakle, pripremite usta na izgovor glasa u, ali izgovorite glas i. Ovaj samoglasnik također može biti ili dug ili kratak, ili /y/ ili /y:/. Primijetite da se malo slovo piše slično kao naše u.

Ο ο

Ovo slovo je u potpunosti jednako našem načinu zapisivanja. Uvijek predstavlja /o/, dakle, kratko o, a nikada dugo.

Ω ω

Ovo je inače zadnje slovo grčkog alfabeta. To nije Ž ili Z, kao u našoj abecedi, već samoglasnik. Ovaj samoglasnik, pretpostavljate, predstavlja dugi glas. Ovo je slovo koje predstavlja dugi glas o, /o:/. No, ovakav način zapisivanja toga glasa nije baš točan. Taj glas o trebalo bi izgovoriti s malo više skupljenim usnama, dakle da one izgledaju kao slovo O - ako baš želite, izgovor možete vježbati ispred ogledala, ali i ne morate, jer bitno je da je ono traje dvije more (da je dugo, a ne kratko). Ovaj se glas inače označava kao /ɔ:/ (izgledom podsjeća na naopako okrenuto C). Malo slovo nikada ne treba pisati kao slovo w.

Kao što je i rečeno, grčka slova imaju i posebne nazive. Ali, ovdje nisu navedeni jer je potrebno znati i izgovor konsonanata i naglaske, pa će o nazivima svih slova biti govora na kraju ove lekcije.