Antički grčki/Lekcija 1: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 1:
== Izgovor grčkih slova ==
Kao što je poznato, za pisanje grčkoga jezika koristi se grčki alfabet, koji ima neka slična slova s našim, a koja opet mogu označavati drugačiji glas u našem sustavu zapisivanja. Grčki alfabet nastao je na temelju feničkoga, a Grci su s Feničanima bili u dodiru preko trgovine. I tako su Grci preuzeli njihov način zapisivanja, "malo ga izmijenili" te dodali neka dodatna slova i tako je nastao taj vrlo poznati grčki alfabet. Inače, grčka slova često se koriste u fizici kao oznake za različite veličine, te u matematici kao oznake kutova. Zbog toga je dobro biti upoznat s njima. Svako grčko slovo ima poseban glas, osim onih slova koji se izgovaraju kao dva glasa (tzv. afrikate, npr. ks, ps; ali i zd!). No, svako slovo ima i svoje posebno ime, koja su također slična imenima koja su Feničani imali za svoja slova. No, ovdje se ti nazivi neće uspoređivati.
===Samoglasnici i diftonzi===
Grčki samoglasnici mogu biti ili dugi ili kratki. Duljina samoglasnika mjeri se morama. Tako kratki samoglasnik ima jednu moru, a dugi dvije. Duljina samoglasnika može se označavati posebnim oznakama iznad samoglasnika: ako je dug, onda se koristi makron (-), a ako je kratak, onda breve (ˇ).
Α α
 
{| class = "wikitable"
Ovo je prvo grčko slovo, napisano kao veliko i malo. Označava glas /a/. Inače, veliko grčko slovo '''A''' je isto kao i u našem načinu zapisivanja. No, dobro je znati, da grčki samoglasnici mogu biti dugi ili kratki. Slično kao u hrvatskom jeziku, razlika između kratkog glasa a u riječi '''ma'''ma, te u dugog u riječi '''maj'''ka. Duljina samoglasnika mjeri se '''morama'''. Pa tako je tako kratki samoglasnik jednak jednoj mori, dok je dugi samoglasnik jednak dvije more. Postoje i posebne oznake za kratki (breve ˇ) i dugi (makron -) samoglasnik koje se ponekada stavljaju iznad određenih samoglasnika. Samoglasnik '''a''' u grčkom jeziku može biti ili dug ili kratak, dakle ili /a/ ili /a:/
!Slovo
!IPA
|-
|Α α
|/a/, /a:/
|-
|Ε ε
|/e/
|-
|Η η
|/e:/
|-
|Ι ι
|/i/, /i:/
|-
|Υ υ
|/y/, /y:/
|-
|Ο ο
|/o/
|-
|Ω ω
|/ɔ:/
|}
Objašnjenja pojedinih samoglasnika:
 
Samoglasnik '''Υ υ''' izgovara se tako da usta pripremite na izgovor glasa '''U''', a izgovarate '''I'''. Dakle, izgovarate '''I''' dok su vam usta otvorena kao kad izgovarate '''U'''.
Ε ε
 
Samoglasnik '''Ω ω''' izgovara se kao '''O''', samo što se usta malo više skupe; imaju oblik slova '''O''' - krug (možete vježbati pred ogledalom).
Ovo je sljedeći samoglasnik o kojemu će se govoriti. Ovaj glas jednak je glasu /e/ i jedino može biti kratak pa se iznad njega ne moraju stavljati posebne oznake za duljinu. Veliko je slovo ponovno jednako našemu slovu, dok je malo slovo malo drugačije.
 
U grčkome jeziku postoji podjela samoglasnika prema duljini. Samoglasnici '''ε''' i '''ο''' mogu biti samo kratki, samoglasnici '''η''' i '''ω''' mogu biti jedino dugi, a samoglasnici '''α''', '''ι''' i '''υ''' mogu biti ili kratki ili dugi.
Η η
 
U grčkome jeziku postoje sljedeći diftonzi: αι, αυ, ει, ευ, οι, ου, ηυ, υι.<br>
I kod ovoga se slova sada javlja pitanje. Ne, ovo nije suglasnik '''H''', a nije ni suglasnik '''n'''. Iako su oni tako slični njima, s njima nemaju nikakve veze. Ovo je samoglasnik i predstavlja glas /e:/. Kao što vidite, ovaj je samoglasnik uvijek dug, pa nije potrebno umetati oznaku za duljinu. I sada ste uvidjeli jednu cjelinu, jednu skupinu koja se međusobno nadopunjuje, a to su samoglasnici Ε i Η. Jedan je kratak, a drugi dug, pa je u tome razlika između ova dva slova.
Dugi samoglasnici '''ᾱ''', '''η''', '''ω''' s '''ι''' tvore diftonge '''ᾳ''', '''ῃ''', '''ῳ'''.<br>
Dijareza (¨) je posebna oznaka koja se stavlja iznad diftonga, a koja "rastavlja" diftong, tj. izgovara se kao dva samoglasnika.
 
U diftonzima '''ᾳ''', '''ῃ''', '''ῳ''' se slovo '''ι''' piše ispod, no kada se piše velikim slovima, tada se u redu (ne ispod).
Ι ι
 
Ako riječ počinje samoglasnikom, tada se iznad toga samoglasnika koriste posebne oznake kako bi se označilo izgovara li se taj samoglasnik sa suglasnikom '''H''', ili bez. Taj se znak naziva ''hak''. Može biti '''tihi''' i '''oštri'''.<br>
I ponovno, veliko grčko slovo je isto kao i što bismo ga mi napisali, dok je malo slovo malo drugačije. Treba voditi računa da se kod malog slova treba pisati ona "kukica" i da je bez točke. Ovo slovo predstavlja glas /i/ koji može biti ili dug ili kratak, tj. ili /i/ ili /i:/.
Tihi se hak označava ᾽ ("kukica" ulijevo). Primjer: '''ἀ''' se izgovara /a/.<br>
Oštri se hak označava ῾ ("kukica" udesno). Primjer: '''ἁ''' se izgovara /ha/.<br>
Kod diftonga se hak stavlja na drugi glas u diftongu. Primjer: '''αἱ''' se izgovara /haj/.
 
U prošlosti je '''H''' predstavljalo oštri hak. No kada je '''H''' počelo označavati '''E''', tada su se uveli posebni oblici. Polovica slova '''H''' označavala je oštri hak, a druga polovica tihi hak, iz čega su se kasnije razvili oblici ᾽ i ῾.
Υ υ
 
Ovo je sljedeće grčko slovo. Njegov je izgovor malo drugačiji; takvog izgovora u hrvatskom jeziku nema. Inače, takav glas bi se označavao na sljedeći način /y/. No, ovo vam vjerojatno ništa ne znači pa će sada biti objašnjeno kako ga izgovoriti. Ovaj se glas izgovara kao njemačko '''ü'''. Ako niste upoznati s njemačkim jezikom, evo što treba učiniti. Izgovorite nekoliko puta glas '''u'''. Upravo takav otvor usana potreban je za izgovor ovoga samoglasnika. Sljedeći je korak, pripremiti usta na izgovor glasa '''u''', ali pomaknuti jezik u položaj u kojem se nalazi pri izgovoru glasa '''i''', a potom ga izgovoriti. Dakle, pripremite usta na izgovor glasa '''u''', ali izgovorite glas '''i'''. Ovaj samoglasnik također može biti ili dug ili kratak, ili /y/ ili /y:/. Primijetite da se malo slovo piše slično kao naše '''u'''.
 
Ο ο
 
Ovo slovo je u potpunosti jednako našem načinu zapisivanja. Uvijek predstavlja /o/, dakle, kratko '''o''', a nikada dugo.
 
Ω ω
 
Ovo je inače zadnje slovo grčkog alfabeta. To nije Ž ili Z, kao u našoj abecedi, već samoglasnik. Ovaj samoglasnik, pretpostavljate, predstavlja dugi glas. Ovo je slovo koje predstavlja dugi glas '''o''', /o:/. No, ovakav način zapisivanja toga glasa nije baš točan. Taj glas '''o''' trebalo bi izgovoriti s malo više skupljenim usnama, dakle da one izgledaju kao slovo '''O''' - ako baš želite, izgovor možete vježbati ispred ogledala, ali i ne morate, jer bitno je da je ono traje dvije more (da je dugo, a ne kratko). Ovaj se glas inače označava kao /ɔ:/ (izgledom podsjeća na naopako okrenuto C). Malo slovo nikada ne treba pisati kao slovo '''w'''.
 
Kao što je i rečeno, grčka slova imaju i posebne nazive. Ali, ovdje nisu navedeni jer je potrebno znati i izgovor konsonanata i naglaske, pa će o nazivima svih slova biti govora na kraju ove lekcije.
 
===Suglasnici===