''Ğ'' jesteje ''yumuşak ge'', odnosno ''mekano G''. Ovaj glas se u riječi gotovo i ne osjeti, već se afirmira kao duži prijelaz s jednog glasa na drugi, ili na kraju riječi kao produženi izgovor samoglasnika koji mu predstoji, na primjer riječ ''eğelence'' ćemo izgovoriti kao ''e-elenđe'', a riječ ''dağ'' kao ''da-a''. U turskom jeziku ne postoji riječ koja započinje ovim glasom.
|-
!colspan="29" bgcolor="#8BB381"|Bilješke o glasovima ''I ı'' i ''İ i''
|-
|colspan="29" bgcolor="#99C68E"|
''I ı'' jesteje poluglas koji se izgovara iz dubine grla, i može se definisati kao poluglas, koji se u hrvatskom jeziku javlja u riječima ''krv'' i ''crn'' među glasovima ''k'', odnosno ''c'' i ''r''. U turskome je ovaj glas samoglasnik. Hrvatskome ''I'' potpuno odgovara turski ''İ i''. Tako se riječ ''ilkbahar'' čita kao ''ilkbahar'', a riječ ''ıhlamur'' čita kao ''əhlamur'', jer glas ''I ı'' odgovara engleskome ''Ə''.
|-
Redak 85:
|-
|colspan="29" bgcolor="#F665AB"|
''J j'' jesteje glas koji prilično odgovara hrvatskome glasu ''Ž'', s tim da se nešto mekše izgovara. Tako se riječ ''Japonya'' izgovara kao ''Žapon-ja''. Iz ove riječi vidimo i da glas ''Y y'' u potpunosti odgovara hrvatskome ''J j'', ali se pored glasova ''n'' i ''l'' ne izgovara kao diftong ''nj'' ili ''lj'' već kao zaseban glas, dakle ''n-j'' i ''l-j''.
|-
!colspan="29" bgcolor="#E6A9EC"|Bilješka o glasu ''Ş ş''
