Armenski jezik/Fonetika: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 1:
== Samoglasnici ==
 
U armenskom jeziku postoji šest samoglasnika, a to su: '''ա''' (a), '''ե''' (e), '''է''' (ē), '''ը''' (ëɜ), '''ի''' (i), '''ո''' (o), '''օ''' (o) i '''ու''' (u).
 
=== ZnakGlas ա ===
 
ZnakGlas '''ա''' na svakom mjestu se izgovara kao i '''a''' u hrvatskom jeziku. Primjerice: ազգ (''azg'', hrv. narod), փառք (''p’ark’'', hrv. slava) ili նա (''na'', hrv. on/ona/ono).
 
Արթուր անում է ակոս:<br>
Redak 11:
Artur pravi brazdu.<br>
 
Նա տակարտակարը է:<br>
[''na takartakarɜ e'']<br>
To je bačva.
 
Redak 22:
Ararat - Արարատ
 
=== ZnakGlas ե ===
 
ZnakGlas '''ե''' u većini slučajeva se izgovara kao '''e''' u hrvatskom jeziku, no u nekim slučajevima izgovara se kao '''je'''. Kao '''e''' se izgovara kada se nalazi u sredini ili na kraju riječi (npr. դեմք - ''denk’'', hrv. lice; չե - ''če'', hrv. ne), a kao '''je''' kada stoji na početku riječi (npr. Երեվան - ''jerevan'', hrv. Erevan), osim u slučajevima kada se pomoćni glagol veže za prethodnu riječ (npr. դու ապրում ես - ''du aprum es'', hrv. ti živiš; radije se čita kao ''du aprumes'' ili Ես խորվաթ եմ - ''jes horvat’ em'', hrv. ja sam Hrvat; radije se čita kao ''jes horvatem'').
 
Ես ապրում եմ Երեվանում:<br>
Redak 41:
տեսնել - ''tesnel'' (hrv. uvidjeti)
 
=== ZnakGlas է ===
 
ZnakGlas '''է''' se uvijek izgovara kao '''e''' u hrvatskom jeziku. Nikada se ne piše na u sredini li na kraju riječi, već se u tim slučajevima koristi znakglas '''ե'''. Dakle, znakglas '''է''' može postojati samo na početku riječi i uvijek se čita kao '''e'''. Primjerice, էլեկտրոդ (''elektrod'', hrv. elektroda), Էպիրոս (''epiros'', hrv. Epirus) ili էական (''eakan'', hrv. značajan).
 
Իմ անունը Էսքիլես:<br>
[''im anunëanunɜ eskiles'']<br>
Moje ime je Eshil.
 
Redak 52:
[''du sovorel eir'']<br>
Učio si.
 
=== glas ը ===
 
Glas '''ը''' specifičan je glas u armenskom jeziku i nema odgovarajući glas u hrvatskom jeziku. Izgovara se kao glas '''ɜ''' (npr. u hrvatskoj riječi kršćani, ovaj glas nalazi se između k i r; dakle kɜršćani). No, glas '''ը''' ne piše se uvijek u armenskom jeziku. Piše se na početku kod nekih riječi, kao što su ընգնել (ɜngnel; hrv. padati), ընկեր (ɜnker; hrv. prijatelj) ili ըմպել (ɜmpel; hrv. piti); dok se npr. čuje na početku, ali ne piše kod riječi զգալ ('zgal; hrv. osjećati) ili սկիզբ ('skizb; hrv. početak). U pravilu, riječ ili slog ne može početi s dva ili više samoglasnika. Vrlo često glas ը se čuje ali ne piše između dvaju suglasnika.