Razlika između inačica stranice »MiG-21/Sadržaj/MiG-21 dvosjedi«

m
wikisintaksa, nbsp using AWB
m (sjedalo)
m (wikisintaksa, nbsp using AWB)
 
U vrijeme kada se MiG-21F-13 uvodio u službu, glavni Sovjetski zrakoplov za obuku je bio subsonični MiG-15UTI (NATO naziv "Midget"), koji je bio dvosjedna inačica izvornog zrakoplova (MIG-15).
[[Slika:Airforce_Museum_Berlin-Gatow_293.JPG|thumb|200px|]]
MiG-15UTI je bio dosta kvalitetan i jednostavan, te će još dugo vremena ostati u službi, no kako je MiG-21 bio potpuno drugačiji zrakoplov, Mikojan je treba razviti novog trenera koji bi služio za obuku pilota na supersoničnom lovcu. Prvi prototip s dvostrukim kontrolama oznake "'''Ye-6U'''" je poletio 17. listopada 1960.
Rezultati ispitivanja su bili uspješni, te prototip ulazi u proizvodnju pod oznakom '''MiG-21U''' (''Uchyebnii'' - ''trener'') s tvorničkom oznakom "I-66". Zrakoplov se proizvodio u dvije tvornice: u Tbilisiju (za domaće potrebe) te u Znamya Trudaya tvornici blizu Moskve za potrebe izvoza. MiG-21U je dobio NATO oznaku "Mongol-A".
 
Prvotni MiG-21U je zapravo bio minimalno izmjenjeni F-13, a stražnje sjedalo je postavljeno razmještanjem unutarnjih spremnika goriva. Ova inačica nije imala strojnice.
Kokpit se zatvarao dvodjelnim poklopcem koji se otvarao prema desno a instruktorov položaj nije bio uzdignut u odnosu na pilota zbog čega je imao jako slabu vidljivost. Avionika je ostala manje više ista te je imala ASP-5ND ciljnik te SRD-5 radar za mjerenje udaljenosti; od naoružanja, MiG-21U je mogao ponijeti dvije AA-2 Atoll rakete zrak-zrak, te 12,7  mm strojnicu u kapsuli na "trbuhu".
 
Uvođenjem novog sustava zakrilca na nove inačice MiGa-21, dolazi do ideje da se razvije i trener s tom tehnologijom te je tako nastao '''MiG-21US''' (I-68), a MiGa-21U u tvornici u Tbilisiju zamjenjuje 1966.
 
[[Slika:MiG-21UMLancerB.jpg|thumb|left|250px|Rumunjski MiG-21UM]]