Wikiknjige

Latinski jezik/Lekcija/radna: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjena
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m pravopis using AWB
 
Redak 30:
|-
| prijatelj
| amicus, i, m
|-
| prijateljica
| amica, ae, f
|-
| vidjeti
Redak 42:
|-
| biti
| sum, esse
|-
| ali
Redak 59:
| num*
|}
 
 
; Komentari:
Line 67 ⟶ 66:
 
==Gramatika==
U latinskom postoje, kao i u hrvatskom, promjenljive i nepromjenljive vrste riječi. Nepromjenljive vrste riječi, kako im i ime govori, ne mijenjaju oblik, tj. uvijek su u istom obliku (npr. sada, u, na, i, ali...).
 
Promjenljive vrste riječi, za razliku od nepromjenljivih, mjenjajumijenjaju oblik, tj. imaju više oblika (npr. žena, žene, ženama...).
 
U latinskom postoji 9 vrsta riječi, a u hrvatskom 10 (u latinskom nema čestica).
Line 92 ⟶ 91:
 
Rečenice se sastoje od riječi. Rečenice koje se sastoje od subjekta i predikata zovu se ''jednostavne rečenice''. Ako im pridodamo objekt(e) ili priložne oznake dobit ćemo ''jednostavne proširene rečenice''.
Subjekt je uvijek u nominativu. Predikat se slaže s subjektom u licu, broju (i rodu , kada je to moguće). Bliži(izravni/direktni/upravni) objekt je u latinskom u akuzativu. (bliži objekt je objekt koji dolazi uz glagole uz koje se može postaviti pitanje: koga, što?. Npr. vidjeti [koga, što] učenika)
 
U lat. kao i u hrv. postoje
Line 98 ⟶ 97:
**jednina (singularis)
**množina (pluralis)
*3 lica: prvo(ja, mi), drugo (ti, vi), treće (on, ona, ono, oni, one, ona)
*3 roda: muški (masculinum), ženski (femininum), srednji (neutrum)
 
Kada kažemo da se glagoli konjugiraju(sprežu) to znači da (najčešće dodavanjem nastavaka) mijenjamo osobine poput: lica, vremena, načina, broja, stanja...
 
Npr. u hrvatskom: učim<>učiš; ovdje iz nastavka -im vidimo da se radi o prvom licu jednine indikativa prezenta. (nemojte se brinuti ako ne razumijeti neke od ovih riječi)
 
U latinskom postoje 4 konjugacije, no u ovoj lekciji počet ćemo s prve dvije. Konjugacije se razlikuju prema prezentskoj osnovi, (koja se najbolje vidi u infinitivu prezenta).
Line 109 ⟶ 108:
Počnimo! ''Incipiamus''!
 
Prije nego što počnemo naučit ćemo još jedna pojam vezan uz glagole, a to je infinitiv. Infinitiv je neodređeni glagolski način, kažemo neodređeni zato što za razliku od određenih glagolskih oblika, ne označuje lice niti broj (u hrv. ne označuje niti vrijeme). Npr. pisati, učiti, peći. U hrv infinitivni nastavak je –ti ili –ći dok je to u latinskom –re.
 
===Glagoli - 1. ili a konjugacija===
Infinitiv u prvoj konjugaciji završava '–are'.
Zovemo ju a-konjugacijom zato što joj osnova završava na –a. To vidimo u infinitivu , ispred nastavka –re je slovo a.
 
Glagoli 1.konjugacije se u indikativu prezenta aktivnog konjugiraju ovako:
Line 150 ⟶ 149:
| vole
|}
 
 
;Komentari
Line 160 ⟶ 158:
[[Posebno:Doprinosi/78.3.21.248|78.3.21.248]] 16:43, 30. rujna 2015. (CEST)===Glagoli - 2. ili e konjugacija===
Infinitiv u drugoj konjugaciji završava '–ere'.
Zovemo ju e-konjugacijom zato što joj osnova završava na –e. To vidimo u infinitivu , ispred nastavka –re je slovo e.
 
Glagoli 2.konjugacije se u indikativu prezenta aktivnog konjugiraju ovako:
Line 197 ⟶ 195:
| vide
|}
 
 
;Komentari
Line 245 ⟶ 242:
 
===Imenice===
Imenice se u latinskom kao i u hrvatskom dekliniraju(sklanjaju), tj. mjenjanjemmijenjanjem oblika određuju svoju funkciju u rečenici. Npr. u hrv.: '''Učitelj''' čita '''knjigu'''. ''Učitelj'' je u nominativu zato što je subjekt rečenice, a ''knjigu'' je u akuzativu zato što je izravni objekt uz predikat ''čita''. Imenice se dekliniraju po broju i padežu. U latinskom postoji šest padeža, prvih pet odgovara hrvatskim padežima, a ablativ donekle odgovara našem lokativu i instrumentalu zajedno.
 
 
{| class="wikitable"
Line 271 ⟶ 267:
|-
| vokativ
| (oj, ej)*
| (uzvik)*
|-
| ablativ
| s kim, s čim, o kome, o čemu...
| priložna oznaka
 
|}
Komentari:
*padeži se djeledijele na ''samostalne'' ili ''uspravne''-nominativ, vokativ. I na ''zavisne'' ili ''kose''-genitiv, dativ, akuzativ, ablativ
*vokativ je najsamostalniji padež, te se stoga uvijek odvaja zarezom od ostatka rečenice.
*vokativ je padež dozivanja,ili služi za izražavanje emocionalnog stanja... i nema padežno pitanje
Line 346 ⟶ 342:
U drugoj deklinaciji imenice su muškog (masculinum) ili srednjeg roda (neutrum). Muškog su roda one imenice koje u nominativu jednine završavaju na ''-us'' (npr. ''populus'') ili ''-er'' (npr. ''paediater''), a srednjega one na ''-um'' (npr. ''oppidum'').
 
Imenice ''virus'' (otrov) , ''vulgus'' (svjetina) i ''pelagus'' (more) srednjeg su roda iako u nominativu jednine završavaju na ''-us''. Kod tih imenica nastavak za akuzativ jednine je -us.
 
U ovoj lekciji naučit ćemo kako se dekliniraju imenice muškog roda druge deklinacije na -us.
Line 411 ⟶ 407:
kada imaju razlicit nastavak za n. (neutrum) koji je -E
te zajednicki nastavak za m. i f. koji glasi -IS
 
dulcis , dulce -> sladak, slatka , slatko
m./f. n.
Line 420 ⟶ 415:
sapiens
m./f./n.
 
( to pravilo vrijedi za sve pridjeve)
 
Dobavljeno iz "https://hr.wikibooks.org/wiki/Latinski_jezik/Lekcija/radna"