Ruski jezik za Hrvate/Sadržaj/Uvod: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
(sažetak izmjene uklonjen) Oznake: uređivanje s mobilnog uređaja uređivanje s preglednika za mobilne uređaje |
m using AWB |
||
Redak 5:
=== Kako je organiziran ovaj udžbenik ===
Ovaj udžbenik pretpostavlja da je onaj tko ga čita dobar govornik hrvatskoga (ne obavezno kao materinjeg!) i da razumije hrvatsku gramatičku terminologiju koju ću koristiti u prvom redu i prije ruske da bi se sve učinilo razumnim, iako to nije današnji običaj. Nije običaj ni to da ću ja izgraditi udžbenik po gramatici umjesto po funkcijama, ali vjerujem da za čovjeka koji bi htio znati jezik, a ne onu njegovu inačicu koja se koristi po ulicama i
Pretpostavka je da je onaj tko ovo započinje dobro upoznat s ćirilicom, a posebno s ruskom ćirilicom. Ako nije, može je naći posvuda na internetu. Ubuduće će se u tekstu dodavati dodatna objašnjenja u vezi lekcije po ruskoj ćirilici. Za potrebe učenja bit će prikazane transliteracije svih primjera i odgovora na vježbe prijevoda s hrvatskog na ruski te transliteracija prijevoda s ruskog na hrvatski naći će se u odgovorima na vježbu.
Redak 18:
* Otvorena je moja kuća za svakoga.
** Открыт мой дом для всех.
Koja je razlika između ovih rečenica? U smislu značenja, tj. informacije koju prenose, nikakva; sve kažu isto. Ali razlika postoji! Razlika je u tome što svaka rečenica nešto ističe. Prva rečenica nudi običan redoslijed kakav imamo u običnom govoru, druga predstavlja prijenos naglaska na okolnost (za svakoga je otvorena), a treća prenosi naglasak na pridjev. I u hrvatskom i u ruskom se tako riječima vrti, ali registar može biti
Fleksibilnost slavenskih jezika čini ih posebnim u Europi gdje je većina jezika postala analitična i dobila stroga ograničenja glede redoslijeda riječi u rečenici. Čovjek koji čita ruski, kako bi razumio ono što se kaže, mora naučiti napamet sve padeže (posebno one koji se razlikuju od hrvatskih!) -- a to je moguće samo pri širokom čitanju. Pokušat ćemo to pokazati na dobrim primjerima dovoljno ruske proze kako bi čitatelj mogao, nadamo se, na kraju ovih lekcija prijeći na čitanje ruskog izvornika i nastaviti samostalno.
Za početak prikazat će se svojstva ruske gramatike i u čemu su glavne točke njene sličnosti i različitosti s hrvatskim. (Uzgred se dobiva i dobra predstava o slavenskoj gramatici uopće, koja je vrlo cjelokupna).
Ruski jezik ima šest padeža, istih onih koje ima hrvatski osim jednog, vokativa, koji je izgubljen, ali koji je manje padež nego poseban oblik nominativa. Ostali padeži služe isto kao i u hrvatskom: akuzativ se koristi za označavanje prijeke dopune, dativ za ¨¨¨, genitiv za označavanje
* Он искал глазами корабля. (''A. Čehov'')
Redak 45:
* ''Preterit'': я узнал, doznao sam
* ''Futur'': я узна'''ю''', doznat ću
Obratite posebnu pozornost kako hrvatski oblik prezenta za svršene glagole (doznam ja toga dana što je ona radila) u ruskome ne postoji. U ruskome mislimo da je prezent svršenog glagola, u skladu s našim razumijevanjem njegovog značenja, isto što i njegova budućnost. (U hrvatskom ovi su oblici tragovi iz mnogo starijih vremena, još prijeslavenskih, kad aspekta još nije bilo).
Postoji još i treći oblik, s nepromjenljivom ¨... бы (kao u slovenskom), ali ovo zapravo nije vrijeme nego naklon (?) i u ruskom jeziku u opsegu koji nas zanima taj naklon ima samo jedno vrijeme: prezent (za razliku od hrvatskog: znao bih te bio bih znao.
| |||