Konstrukcija i gradnja jedrilice/Drvo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dtom (razgovor | doprinosi)
m kat.
Dtom (razgovor | doprinosi)
m pov.
Redak 1:
U zrakoplovstvu se do Prvog svjetskog rata kao materijal za gradnju koristilo isključivo drvo. Danas se drvo sve manje koristi jer je zamijenjeno [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Lake legure|lakim legurama]] i [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Armirani plastični materijali|armiranom plastikom]].
Kao konstruktivni materijal drvo ima mnoge prednosti pred ostalim materijalima, ima malu specifičnu težinu, nisku cijenu, pogodno je za najrazličitiju i, vrlo jeftinu i brzu obradu, lako se održava i ima mogućnost brzog popravka, ima visoku otpornost na zamor, visoku granicu proporcionalnosti, kao i praktično neiscrpan izvor sirovina.
 
Međutim, drvo ima i velike mane i nedostatke. Na prvom mjestu je nehomogenost i anizotropnost materijala. Ovo dovodi do toga da mehaničke osobine drveta zavise od pravca djelovanja opterećenja u odnosu na prostiranje vlakana. Varijacije mogu biti i od 30 – 40%. Pored ovoga, drvo je podložno utjecaju insekata, mikroorganizama i atmosferskih promjena. Greške, odnosno nepravilnosti u strukturi drveta – čvorovi, smolne kesice, usukanost linija godova i tok vlakana, pukotine od sušenja, trulež itd. – moraju se eliminirati prije korištenja u gradnji, pošto ova mjesta izazivaju smanjenje nosivosti elemenata. Na slikama se vide neke od navedenih nepravilnosti drveta.
Redak 7:
[[Slika:Nepravilnost rasta.jpg|thumb|150px|right|Smolne kesice i loši pravac godova]]
 
Kako je već napomenuto, otpornost drveta nije ista u svim pravcima. RazlikujemoRazlikuju se tri glavne vrste opterećenja, odnosno naprezanja: u pravcu vlakana, normalno na vlakna u radijalnom pravcu i normalno na vlakna u tangencijalnom pravcu. Čvrstoća drveta na istezanje u pravcu vlakana dva puta je veća od čvrstoće na pritisak. Čvrstoća na pritisak u pravcu vlakana 4 puta je veća od čvrstoće na pritisak okomito na vlakna. Slični odnosi postoje i za ostale pravce opterećenja, a u odnosu na pravac vlakana. Vrlo značajan faktor je i vlažnost drveta. Vlažnost drveta koja se primjenjuje u zrakoplovstvu mora biti u granicama od 12 do 15%. Sadržaj vlage u znatnoj mjeri utječe na mehaničke osobine drveta. Povećanje vlažnosti za 1% izaziva pad čvrstoće za 3%, a pritisak za 5%, na savijanje 4%, na smicanje 3%, tvrdoću za 3%, a modul elastičnosti za 2%. Najveća čvrstoća na lom drveta dobiva se pri vlažnosti oko 7,5%. Prije upotrebe drveta potrebno je pažljivo izabrati i kontrolirati kvalitetu materijala. Pored uvjeta da drvo nema nepravilnosti u strukturi, moraju se zadovoljiti i uvjeti vlažnosti (12 do 15%), pravilnost godova i njegove gustoće (5 do 10 godova na 1 cm), kao i otpornosti na opterećenje.
 
Drvo dijelimo na dvije grupe: četinare i listopadne. Pored ove podjele, možemo ga razvrstati i prema tvrdoći, i to na: mekano, srednje tvrdo i tvrdo. Ako usporedimo četinare i listopadne utvrđujemo da su četinare homogenije i jednostavnije po strukturi u usporedbi s listopadnim vrstama drveta što doprinosi većoj pogodnosti u primjeni za gradnju. U četinare spadaju: bor, omorika, smreka, a u listopadne: breza, bukva, jasen, joha, lipa, hrast itd.
 
Kod nas se najčešće koriste omorika i smreka i one predstavljaju visokokvalitetnu građu i služe za izradu nosećih elemenata kao što su [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Krilo/Krilo s ramenjačom|ramenjače]], uzdužnice okovi itd. Pri većim naprezanjima koristi se bor, jasen (pogodan za velike elastičnosti i žilavosti). Pri naročito velikim naprezanjima koristimo drvo (javora, hrasta, hikoria, oraha itd.)
Četinare su homogenije i jednostavnije po strukturi u usporedbi s listopadnim vrstama drveta što doprinosi većoj pogodnosti u primjeni za gradnju. U četinare spadaju: bor, omorika, smreka, a u listopadne: breza, bukva, jasen, joha, lipa, hrast itd.
 
Kod nas se najčešće koriste omorika i smreka i one predstavljaju visokokvalitetnu građu i služe za izradu nosećih elemenata kao što su ramenjače, uzdužnice okovi itd. Pri većim naprezanjima koristi se bor, jasen (pogodan za velike elastičnosti i žilavosti). Pri naročito velikim naprezanjima koristimo drvo (javora, hrasta, hikoria, oraha itd.)
[[Slika:Laminati1.jpg|thumb|150px|left|Poprečni presjek laminiranih elemenata]]
Vrlo često, a u težnji dobijanja što homogenijih materijala, vrši se tzv. lameliranje. Sječenjem drveta u tanke lamele (dimenzija 4,5 itd. mm) i ponovnim lijepljenjem dobiva se znatno povećana homogenost Ovaj način poboljšanja kvalitete drveta koristi se na mjestima visoko-opterećenih elemenata konstrukcija (ramenjače, uzdužnice itd.).
 
===Ljepenka===
Jedan od najvažnijih materijala koji se upotrebljavaju u gradnji je ljepenka (šper – ploča). Koristi se za oplatu [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Krilo|krila]], oplatu [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Repne površine|repnih površina]], oplatu trupa[[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Trup|trup]]a, zidove ramenjače itd. Poznajući glavne nedostatke drveta odnosno nehomogenost i različite nosivosti u zavisnosti od pravca djelovanja opterećenja, stvaranjem ljepenke postignuto je ublažavanje ovih nedostataka.
[[Slika:Ljepenka.jpg|thumb|150px|right|Način postavljanja furnira pri izradi ljepenke]]
Drvena ljepenka se izrađuje od neparnog sloja furnira (najmanje tri) međusobno sljepljenih pod pravim kutom. Mehanička svojstva ljepenke, odnosno čvrstoća i elastičnost, zavise od otpornosti primijenjenog materijala, njegovih dimenzija i broja slojeva. Najčešće korištene debljine su 0,8; 1; 1,2; 1,5; 1,75; 2; 2,5; i 3 mm, a s tri ili pet slojeva furnira. Breza, bukva i topola, kao i njihove kombinacije, najčešće su primjenjivani materijali u izradi ljepenke. Pošto je i ljepenka podložna utjecaju vlage, slojevi iz kojih se izrađuju ljepenke potapaju se prije sljepljivanja u specijalna sredstva za inpregnaciju ili se već gotova ljepenka premazuje specijalnim lakovima.