Konstrukcija i gradnja jedrilice/Metali: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dtom (razgovor | doprinosi)
m kat.
Dtom (razgovor | doprinosi)
m pov.
Redak 1:
U gradnji jedrilica uglavnom se upotrebljavaju:
:::• [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Legure čelika|čelici]],
:::• čelici,
:::• [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Lake legure|lake legure]] i
:::• [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Teški metali|teški metali]].
 
Najvažniji zahtjev u gradnji je postizanje određene otpornost uz minimalnu moguću težinu. Ovaj se uvjet karakterizira odnosom veličina ''napon/specifična težina'', a naziva se "''specifično naprezanje''" i predstavlja pogodnost primjene odgovarajućeg materijala. U usporednoj tablici 1 dati su ovi odnosi za materijale koji se danas najčešće primjenjuju u zrakoplovstvu.
Redak 40:
U zavisnosti od vrste naprezanja ovaj odnos ima razne vrijednosti, ali može se reći da za homogene i izotropne materijale (u koje spadaju metali) razlike nisu velike. Suprotno ovome, a to se, također, vidi iz tablice, za nehomogeni materijal (drvo itd.) razlike ovih odnosa za razne vrste opterećenja su znatne i o njima se strogo mora voditi računa pri proračunavanju.
 
Jedan od značajnijih zahtjeva koji se postavljaju pred metale i uopće pred materijale od kojih se izrađuju jedrilice je otpornost na zamor. Razna ispitivanja su pokazala da poslije određenog broja naizmjeničnih opterećenja kod čelika i [[Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Drvo|drveta]] nastupa na određenoj granici otpornost na zamor, koja se ne mijenja ma koliko dalje povećavali učestalost naizmjeničnih opterećenja. Ova granica, koja zavisi od vrste čelika i drveta, može biti manja i za 50% od čvrstoće pri stacionarnom opterećenju.
 
Kod lakih legura ne postoji granična vrijednost otpornosti na zamor koja bi pri daljem djelovanju naizmjeničnih opterećenja ostala stalna, već se povećanjem učestalosti naizmjeničnog opterećenja uočava stalni pad čvrstoće. Pri konstruiranju i gradnji treba posebnu pažnju posvetiti mjestima gdje je moguća pojava zareza ili gdje ovi već konstruktivno postoje, odnosno na mjestima koncentracije naprezanja. Ispitivanja su pokazala da je čelik znatno osjetljiviji na zareze, odnosno koncentraciju naprezanja nego lake legure ili drvo.