Ruski jezik za Hrvate/Sadržaj/Lekcija prva

Osobne zamjenice. Prošlo vrijeme. Vrste deklinacije.

Gramatika

Ruske osobne zamjenice potiču iz praslavenskih i liče na hrvatske. Mijenjaju se po svim osobama i po broju (jednina/množina).

	Jednina	Množina
Prva osoba	я ja	мы mi
Druga osoba	ты ti	вы vi
Treća osoba	он, она on, ona	они oni

Okrenite posebnu pozornost na oblik oni. U ruskom jeziku množina pridjeva i imenskih zamjenica ne mijenja se po rodu. To znači da pridjevi i zamjenice svi nemaju raznih oblika za jedninu.

Ruske zamjenice koriste se uvijek uz glagole, kao u francuskom, iako završetak glagola obilježava osobu radnje. Zamjenica može biti izostavljena, ali to donosi ton neke neformalnosti, ako ne i lijenosti. Javni izuzetak iz ovoga pravila su pitanja:

- Сходишь? (Shodiš'?)

- Схожу, схожу. (Shožu, shožu.)

- Hoćeš poć?

- Hoću, hoću.

Naravno, kao i u hrvatskom zamjenice trećeg lica se ne izostavljaju gotovo nikada, pa ni u pitanjima.

Ruske zamjenice su potrebne u rečenici još zbog toga što rusko prošlo vrijeme -- ima samo jedno -- je ustvari stari slavenski perfekt s izgubljenim pomoćnim glagolom: to jest glagolski pridjev. Prošlo vrijeme mijenja se po rodu i po broju, kao svaki predikativni pridjev (ja sam beo, ja sam zlatan, ja sam znao -- u ovom zadnjem primjeru znao je glagolski pridjev.) Ruski perfekt se mijenja na ovakav način:

Glagol знать znat':

	Jednina	Množina
Prva osoba	знал, знала	знали
Druga osoba	знал, знала	знали
Treća osoba	знал, знала	знали

Glagol идти idti:

	Jednina	Množina
Prva osoba	шел, шла	шли
Druga osoba	шел, шла	шли
Treća osoba	шел, шла	шли

Glagol мочь moč':

	Jednina	Množina
Prva osoba	мог, могла	могли
Druga osoba	мог, могла	могли
Treća osoba	мог, могла	могли

Izvukao sam tri paradigme kako bi ispoljio neka svojstva ruskog perfekta i njihove povezave s hrvatskim.

Primjetite prvo da ruski infinitiv završava se s jedno od tri sloga: ть, чь, i ти. Prvi završetak je najčešći i koristi se kod glagola čiji korijen završava se na samoglasnik osim g i k; drugi završetak koristi se (kao u hrvatskom) u glagolima koji imaju g ili k na kraju; treći završetak uvijek nosi naglasak i koristi se kad god korijen završava s suglasnikom.

U perfektu glagola na чь, kako bi se izbježao nezgrapni liazon, hrvatski ubacuje nestalni a (mogao, mogla), dok ruski ispušta krajni l: мог, могла. Ipak, nestalni a može postojati u perfektnom korenu glagola izvorno, u kojem slučaju on odgovara (kao gotovo uvijek) ruskome nestalnome e.

Uglavnom korijen perfekta je identičan s korenom infinitiva (a razlikuje se od korena prezenta.) Ali kao što vidimo u slučaju s ići, mogu postojati dva različita korena. Najčešće tu je među ruskim i hrvatskim potpuna analogija.

Ruski perfekt ne mijenja se po rodu u množini, jer je po podrijetlu pridjev.

Я был там. Я знал его. Он шел туда. Он видел дом. Мы видели свет. Мы купили свечу. Мы им дали деньги. Мы вас поняли.

Ja byl tam. Ja znal jego. On šel tuda. On videl dom. My videli svet. My kupili sveču. My im dali den'gi. My vas ponjali.

Bio sam tam. Znao sam ga. Išao je tamo. Vidio je kuću. Vidjeli smo svjetlo. Kupili smo sveću. Dali smo im novac (dali smo novac njima). Shvatili smo vas.

Primjedbe:

• Он шел туда: Идти odnosi se isključivo na kretnju pješice. Kretnja s vožnjom označava se glagolom ехать, koji je nepravilan u prezentu, a u rodbinskim vezama s glagolom jahati.
• Мы видели свет: свет označava i svijet (također мир) i svjetlo. U dobrom ruskom "vidjeli smo svjet" u smislu "bivali smo svugdje" prevodi se "мы повидали свет"; повидать znači nešto kao "porazgledati".
• Мы вас поняли.: понять znači shvatiti, od po + imati. Up. hrvatsku riječ pojam.