Konstrukcija i gradnja jedrilice/Ljepila

LjepilaUredi

Ljepila su našla vrlo veliku primjenu u zrakoplovstvu zbog niza prednosti u odnosu na klasične načine spajanja. Naravno, imaju i nedostataka koji se, uglavnom, svode na malu termičku otpornost i na promjenu karakteristika spoja uslijed starenja. Prednosti su: vezivanje bez oštećenja i promjene strukture elemenata koje spajamo, bolji raspored postojećeg opterećenja, mogućnost spajanja tankih i sitnih elemenata, ušteda u težini, niska cijena itd. Ljepila u svojoj osnovi sadrže organske smole, te se prema njihovom udjelu dijele na:

• duroplaste,
• termoplaste,
• elastomjere i
• mješavine prethodnih grupa ljepila

. Pri izboru vrste ljepila mora se voditi računa o sljedećem: kakav materijal treba lijepiti, kakvom opterećenju su podvrgnuti slijepljeni elementi, vrijeme trajanja opterećenja, radnoj temperaturi slijepljenih elemenata i postupku koji treba primijeniti pri lijepljenju.

Ljepila možemo podijeliti na dvije osnovne grupe:

• ljepila za metal i
• ljepila za drvo.

Ljepila za metalUredi

 
slika-1: Lijepljenje metalne konstrukcije ramenjača i rešetkaste konstrukcije

Većina ljepila za metal zahtijeva termičko očvršćivanje uz pritisak, dok veličina temperature i pritiska zavisi od vrste ljepila. Propisane norme moraju se u potpunosti poštovati, jer od njih direktno zavisi čvrstoća slijepljenog spoja. Od ljepila za metal najpoznatija su: EK 26 (tekućina), EKG 19 (tekućina), Araldit 121 (smola) i Očvršćivač 951 (tekućina) itd.

Pored lijepljenja metala s metalom, može se lijepiti i metal sa staklom, armiranim laminatima, stiroporom, drvetom itd., zatim može se lijepiti nemetal s nemetalima, kao npr. armirani laminat s PVC-om (ili stiroporom ili papirom u obliku saća) kod sendvič–konstrukcija itd. Radi ilustracije na slici-1 dato je nekoliko primjera vezivanja lijepljenjem profiliziranih nosača od durala i čelika (ramenjače) i čvora rešetkaste konstrukcije.

Ljepila za drvoUredi

Ljepila za drvo se prema porijeklu dijele na: prirodna i sintetička.

Prirodna ljepilaUredi

Od prirodnih ljepila u gradnji jedrilica najviše se koristi kazein, krvni albumin itd.. Kazeinsko ljepilo se dobiva iz mlijeka uz dodatak mineralnih elemenata. Proizvodi se u obliku praha, a rastvara se u vodi (odnos: 1:2). Spremljen se može koristiti 8–12 sati. Pri lijepljenju dovoljan je pritisak na dijelove koji se ljepe (6 – 8 kp/cm2) u tijeku 8—13 h. Puna otpornost slojeva lijepljenih kazeinom postiže se tek poslije 2–3 dana. S obzirom na prilično visoku otpornost na smicanje (45 do 65 kp/cm2), lijepljenje treba vršiti na dovoljno velikoj površini i na taj način iskoristiti punu otpornost drveta, odnosno ljepenke. Pri lijepljenju treba osigurati odgovarajuće radne uvjete u prostoriji što je propisano u uputstvu za primjenu kazein–ljepila.

Sintetička ljepilaUredi

Od sintetičkih ljepila koristi se tegofilm, kaurit ljepak, aeroduks 185, melakol, araldit, rezorcin, itd. Sintetička ljepila se izrađuju od smola i neosjetljiva su na vlagu (ne sva), bakterije, gljivice i atmosferske promjene. Veliki broj ovih ljepila potpuno su potisnula prirodna ljepila (kazein). U radionicama danas se isključivo primjenjuju ljepila ove grupe (melakol, rezorcin, araldit itd.). Njihova čvrstoća na lom je znatno viša od čvrstoće na lom kazeina. Tako je za araldit 123-B s očvršćivačem 951 čvrstoća na lom do 200 kp/cm2, a u zavisnosti od temperature očvršćivanja. Kod rezorcinskih i sličnih ljepila ova čvrstoća ide i do 130 kp/cm2. Sva navedena ljepila su sastavljene od dvije komponente: osnovnog ljepila (melakol, araldit, rezorcin itd.) – smole i učvršćivača (Harter). Najvažniji uvjet pri spremanju ovih ljepila je striktno pridržavanje uputstava, jer svako odstupanje može dovesti do stvaranja ljepila koje ne odgovara ni po čvrstoći ni po sastavu, a koristi se za lijepljenje odgovornih elemenata zrakoplova.