MiG-21/Sadržaj/Kineske inačice J-7: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
tekst |
|||
Redak 11:
=== J7IIA, J7H, JJ7, J7III ===
Iako je J-7II bio dosta dobar za Kineske potrebe, nakon nekog vremena pokrenut je postupak ponovnog unaprjeđenja. Jedan dio postupka modernizacije se bavio izvoznom inačicom '''J-7IIIA''' ili '''F-7M'''; često se koristio i izraz "
*4 podkrilna nosača (spojke)
Redak 20:
J-7IIIA je uskoro prodan Bangladešu, Egiptu, Iranu, Mijanmaru te Zimbabveu dok je Pakistan nabavio inačicu F-7P. F-7P je zapravo bio F-7M s nekoliko izmjena posebno naparvljenih za Pakisatn, a najveći novitet je bilo sjedalo za katapultiranje Martin-Baker Mark 10L te mogućnost nošenja Američkih raketa zrak-zrak "Sidewinder". Kasnije je Pakistan kupio i inačicu F-7PM koja je imala Američku avioniku i Talijanski FIAR Grifo radar.
U ranim 80-ima Kinezi su razvili i trenera s tandem sjedalima oznake '''JJ-7''' a izvozna oznaka mu je bila '''FT-7'''. JJ-7 je u principu bio kopija Sovjetskog MiG-21US s periskopom za bolju preglednost i dva pod krilna nosača za oružje ili spremnike, ali je imao i neku drugačiju avioniku (kao Airguard). Prvi let se odvio 5. srpnja 1985.
Paralelno s razvojem Airguarda, Kineska industrija se fokusirala na izradi agresivnijeg dizajna sličnom Sovjetskom SM i MF. Prvi '''J-7III''' (ili J-7C) je poletio 26. travnja 1984. Novost je bila ugradnja većeg nosnog konusa u kojem je bio smješten radar za presretačke misije, WP-13 motor (sličan Sovjetskom R-13-300), CAC sjedalo za katapultiranje te periskop za pogled unazad.
=== J-7E, J-7G, FC-1 ===
| |||