Španjolski jezik/Izgovor

Španjolski jezik Naslovnica — Sadržaj — Doprinositelji Uvod Lekcija 1 • Lekcija 2 • Lekcija 3 Lekcija 4 • Lekcija 5 • Lekcija 6 Lekcija 7 • Lekcija 8 • Lekcija 9 Izgovor • Vježbe

Izgovaranje španjolskoga jezika zasnovanoga na pisanoj riječi sigurno je malo teže od hrvatskoga, no mnogo lakše od engleskoga. Gotovo u svim riječima jedno slovo čita se isto, a gdje to nije slučaj, jednostavna pravila određuju koji je izgovor slova pravilan, za razliku od npr. engleskoga jezika, u kojemu npr. gh može se izgovoriti na mnogo različitih načina (cough, rough, through, though, itd.).

Slovo-glas odnosi u španjolskome jeziku

Tablica navedena ispod pokazuje odnose slovo-glas poštivajući sva sadašnja gramatička pravila španjolskoga jezika.

Slovo	Ime slova	IPA	Pojašnjenje izgovora
A a	a	a	obično, hrvatsko a
B b	be, be larga, be alta	b	obično, hrvatsko b
		β	između samoglasnika, usne se ne bi trebale dodirivati prilikom izgovora (nešto između b i običnog, hrvatskog v)
C c	ce	s/θ	ispred samoglasnika e i i, kao obično, hrvatsko s, ili kao th, npr. u engleskom thin
		k	bilo gdje ostalo; kao obično, hrvatsko k
Ch ch	che	tʃ	kao obično, hrvatsko ć, dok u Argentini često se može čuti i glas gotovo kao đ
D d	de	d	obično, hrvatsko d, samo što kod izgovora jezik ne bi trebao dodirivati gornje zube, nego samo gornju čeljust
E e	e	e	obično, hrvatsko e
F f	efe	f	obično, hrvatsko f
G g	ge	x	ispred samoglasnika e i i, kao španjolsko j (vidi ispod).
		g	bilo gdje ostalo, kao obično, hrvatsko g, no (između samoglasnika kod kojih je drugi samoglasnik a, o ili u) jezik ne bi trebao dodirivati donju čeljust
H h	hache		slovo h nikada se ne izgovara, osim ako se kombinira s c (vidi iznad).
I i	i	i	obično, hrvatsko i
J j	jota	x/h	obično, hrvatsko h
K k	ka	k	obično, hrvatsko k
L l	ele	l	obično, hrvatsko l, samo malo kraći izgovor, npr. u klip
Ll ll	doble ele, elle	ʎ/j	obično, hrvatsko lj
M m	eme	m	obično, hrvatsko m
N n	ene	n	kao obično, hrvatsko n, no nekad može biti i nazalno (nosno); npr. un paso (jedan korak) izgovara se um paso. Ispred y ili l izgovara se kao ñ (vidi ispod).
Ñ ñ	eñe	ɲ	obično, hrvatsko nj
O o	o	o	obično, hrvatsko o
P p	pe	p	obično, hrvatsko p
Q q	cu	k	izgovara se kao kv (kao u ekvivalent), no ako iza q slijedi u. ali ispred e ili i, izgovara se s gotovo nečujnim u.
R r	ere, erre	r	postoje dva izgovora: mekani, kod kojega se r izgovara kao obično, hrvatsko r, te tvrdi, koje se izgovara s očitim naglaskom na dvostrukom r
S s	ese	s	obično, hrvatsko s, osim u španjolskoj pokrajini Andaluziji gdje se gotovo i ne čuje izgovor glasa s, no mijenja se izgovor prijašnjeg glasa.
T t	te	t	obično, hrvatsko t, samo što bi jezik trebao dodirivati gornju čeljust, a ne gornje zube
U u	u	w	ispred još jednog samoglasnika (i pogotovo nakon c), izgovara se kao obično, hrvatsko u.
			u kombinaciji gue i gui, ne izgovara se osim ako ima dijerezu (güe, güi), tada se izgovara kao obično, hrvatsko u.
		u	kraće nego obično, hrvatsko u
V v	uve, ve, ve corta, ve baja	b, β	identično kao španjolsko b (vidi iznad)
W w	uve doble, doble ve, doble u	b, β, w	w se koristi samo kod riječi stranoga porijekla (Španjolci više koriste u); izgovor varira od riječi do riječi: watt se izgovara kao vet, ali kiwi se izgovara kao kiui, s gotovo nečujnim u.
X x	equis	ks	kao ks u ekstra
		ʃ	obično, hrvatsko š
			Primijetite da x služi umjesto sh, koji je nakon toga prerastao u glas koji se sada piše s j. Neke riječi su zadržale stari zapis, no moderan izgovor. Najbolji primjer za to je Mexico izgovoren kao da piše Mejico, dakle, izgovara se mehiko).
Y y	i griega, ye	i	Tehnički, preporučljivije je pisanje i + samoglasnik na početku ili samoglasnik + i na kraju riječi, iako je to pomalo neuobičajeno pošto je y vrlo često upotrijebljeno slovo u pisanju španjolskoga jezika.
Z z	zeta, ceda	θ, s	Uvijek se izgovara kao mekano s. Pogledajte pod c za detalje.

Jedno slovo, jedan glas

Izgovaranje španjolskoga jezika zasnovanoga na pisanoj riječi vrlo malo se razlikuje od izgovaranja hrvatskoga. Svako slovo predstavlja jedan glas u španjolskom. Uz neke iznimke (kao w i x), svaki glas ujedno predstavlja i zvuk. Brojni glasovi su vrlo slični ili isti s onim hrvatskim.

Kao što tablica jasno pokazuje, izgovor nekih glasova (npr. b) ovisi o položaju slova u riječi. Ovo je sasvim predvidljivo pa ne otežava izgovor riječi i ne krši pravilo jedno slovo, jedan glas. Na engleskom jeziku vrlo je potanko objašnjen izgovor španjolskih riječi ovdje, no lekcije ovdje približit će se kvalitetom toj stranici, koja je ujedno na engleskom jeziku.

Razlike u izgovorima pojedinih regija

Isto kao u Hrvatskoj i vjerojatno bilo kojoj drugoj državi na svijetu, ljudi iz različitih mjesta, sela, gradova, regija..., izgovaraju riječi na način svojstven upravo toj zajednici. Tako je i kod španjolskoga jezika: u samoj Španjolskoj, slovo z izgovara se kao s, dok se ll izgovara kao y. U Boliviji i Peruu, pak, z se sasvim izgubilo, no ll je ostalo. U Argentini i Urugvaju, ch i ll izgovaraju se tradicionalno tvrdo. Na Kubi i Puerto Ricu, nadalje, brkaju se r i l, dok se u gotovo svim govornim područjima španjolskoga j izgovara kao tiho h (kao u riječi hormon). U Čileu je uobičajeno i povremeno dodavanje nekih samoglasnika, tako da se riječ mujer (žena) izgovara kao da piše mujier. U Španjolskoj, z i s izgovaraju se kao engleski diftong th. Za primjer će poslužiti riječ cinco (pet), koja se bilo gdje izgovara kao sinko, no u većini pokrajina Španjolske izgovara se thinko.

Usprkos ovim minornim razlikama, dvoje ili više pričalaca španjolskoga iz dvije ili više različitih država uvijek razumiju jedan drugoga kada se priča standardni španjolski jezik svojstven za tu državu, no kada se počne govoriti u slengu, može doći do povremenih zabuna.

Naglašavanje riječi

U španjolskom jeziku postoje dva oblika izgovaranja sloga: naglašeni i nenaglašeni. Primjera radi, u hrvatskoj riječi smrtnik, smrt se izgovara naglašenije od nastavka nik. Ako se naglase oba sloga, dobije se nešto što zvuči kao 'smrt nik.

Uz jednu kategoriju koja odstupa pravila (prilozi koji završavaju na -mente), sve španjolske riječi imaju naglašen jedan slog. Ako je u riječi zadan naglasak (´), slog iznad čijeg samoglasnika je sam naglasak, izgovara se naglašeno, dok se ostali izgovaraju nenaglašeno. Ako nigdje nema zadanoga izgovaranja, izgovaranje riječi vrlo je predvidljivo. No, ako promašite naglasak, vaši sugovornici mogli bi imati problema u razumijevanju. Npr.: riječ esta, koja je naglašena na prvom slogu (e), u hrvatskom jeziku označava pokaznu zamjenicu ova, dok riječ está, koja ima zadani naglasak na zadnjem slogu (stá), u hrvatskom jeziku označava treće lice pomoćnoga glagola biti (je). Također, inglés znači engleski, no ingles znači bedra.

Prilozi koji završavaju na -mente naglašeni su na dva mjesta: na mjestu gdje naglasak pada na korijen pridjeva, te na nastavak -men i -mente. Naprimjer: estúpido → estúpidamente (glup → glupo). Sva ostala slova trebala bi se izgovarati kao što tablica iznad označava.

Pravila izgovaranja samih naglasaka

Samo su dva (ili jedno) pravilo izgovaranja samih naglasaka. Naglašeni slog napisan je masnim slovima.

1. Ako riječ u sebi nema oznaku da je naglašena na nekom slogu ili završava na samoglasniku, ili pak na slova n ili s, predzadnji slog naglašen je.

Primjeri:

• • cara (ca-ra) (lice)
  • mano (ma-no) (ruka)
  • amarillo (a-ma-ri-llo) (žuto)
  • hablan (ha-blan) ((oni) govore)
  • martes (mar-tes) (utorak)

2. Ako riječ u sebi nema oznaku da je naglašena ili završava na bilo koji drugi suglasnik osim n ili s, zadnji slog naglašen je.

Primjeri:

• • farol (fa-rol) (ulična svijeća)
  • azul (a-zul) (plavo)
  • español (es-pa-ñol) (Španjolac, španjolski)
  • salvador (sal-va-dor) (spasitelj).

Dijereza ( ¨ )

U složenim glasovima kao gue i gui, u se ne izgovara; ono služi isključivo u svrhu dodatnoga naglašavanja glasa g, naprimjer kao u riječi get (gue → [ge]; gui → [gi]).

No, ako u ima oznaku za dijerezu (¨), u se izgovara kao hrvatsko u (güe → [gue]; güi → [gui]). Ipak, dijereza je poprilično rijetka u španjolskom jeziku.

Primjeri:

• pingüino = pingvin
• agüéis (drugo lice množine u prezentu glagola aguar (zaliti); kod ovoga glagola dijereza se čuva kod svih glagolskih vremena glagola aguar.