Konstrukcija i gradnja jedrilice/Sadržaj/Repne površine/Horizontalne repne površine
Horizontalne repne površine pored uzdužne stabilnosti, imaju i zadatak da u letu stvore potrebni moment oko poprečne osi jedrilice, a u cilju promjene položaja u prostoru. Kod jedrilica se primjenjuju dva tipa repnih površina: dvodijelne (stabilizator i kormilo) i jednodijelne (samo stabilizator (slika-1). Uslijed otklona kormila (± β), kod dvodijelnih površina mijenja se efektivni napadni kut, što izaziva porast ili opadanje aerodinamičke sile na repnoj površini. Kod jednodijelnih, horizontalnih repnih površina, promjena napadnog kuta ostvaruje se okretanjem (± α) čitave repne površine oko okretne osi.
Prema položaju postavljanja horizontalnih repnih površina u odnosu na trup, one mogu biti: niske, srednje i visoke ugradnje.
S obzirom na aerodinamičke osobine i eksploatacijske karakteristike, najpovoljnija je visoka ugradnja, uglavnom zbog postavljanja horizontalne repne površine van utjecaja turbulentne struje zraka iza krila i nemogućnosti da dođe do udara i loma pri slijetanju u visoku travu ili na neravnu površinu.
Horizontalne repne površine, bilo dvodijelne ili jednodijelne, mogu se izrađivati iz dvije polovice ili iz jednog komada. Što će biti primijenjeno zavisi od mjesta ugradnje u trup i međuodnosa s repnim površinama.
Osnovni elementi dvodijelnih horizontalnih repnih površina su:
Osnovni elementi jednodijelnih horizontalnih repnih površina su: kormilo visine, kontra trimer–fletner sa šarkama i okovima.