Latinski jezik/Lekcija/druga

Lekcija 2 — Lectio secunda — Viden'?

Dijalog - Dialogus

...

Iulius: Ave!

Iohannes: Ave!

Iulius: Videsne amicum meum Marcum?

Iohannes: Non, sed video amicam tuam bonam Iuliam.

Iulius: Amasne Iuliam?

Iohannes: Sic est,eam amo sed ea non me amat.

Iulius: Ea est bona amica,sed Placus bonus amicus non est.

Iohannes: Num is amicus tuus est?

Iulius: Non est!

...

Riječi - Verba

Latinski rječnik • druga lekcija Videsne? Vidiš li?
Croatice	Latine
li	-ne*
prijatelj	amicus, -i, m.
prijateljica	amica, -ae, f.
vidjeti	video, 2. vidi, visum
voljeti	amo, 1.
biti	sum, esse, fui
ali	sed
tako	sic
ne	non
dobar	bonus, 3
zar	num*

Komentari

• -ne je upitna čestica (u indikativnim rečenicama - to su ove uobičajene rečenice) što znači da služi u tvorbi pitanja; spaja se s riječi na koju se odnosi (to je obično prva riječ u rečenici i glagol)
• num se koristi kad se kao odgovor očekuje ne

Gramatika - Grammatica

Imenice (dijete, čovjek, žena), pridjevi (lijep, glup), zamjenice (on, ja, moj) i brojevi (prvi, dva) se dekliniraju (sklanjaju) što znači da mijenjanjem svog oblika određuju svoju funkciju u rečenici. Npr. u hrv.: Učitelj čita knjigu. Učitelj je u nominativu zato što je subjekt rečenice, a knjigu je u akuzativu zato što je izravni (bliži) objekt uz predikat čita. Bliži (izravni/direktni/upravni) objekt je u latinskom u akuzativu (kao i u hrv.)

Bliži objekt je objekt koji dolazi uz glagole uz koje se može postaviti pitanje: koga? ili što?. Npr. vidjeti [koga,što] učenika

Glagoli (učim, čitam, jedu) se konjugiraju (sprežu). Kada kažemo da se glagoli konjugiraju (sprežu) to znači da (najčešće dodavanjem nastavaka) mijenjamo osobine poput: lica, vremena, načina, broja, stanja...

Npr.: Učim (ja, a ne ti; sada, a ne jučer...) Čitao si (ti, a ne ja; jučer, a ne sada)

Rečenice

Rečenice se sastoje od riječi, a one koje se sastoje od subjekta i predikata zovu se jednostavne rečenice. Ako im pridodamo objekt(e) ili priložne oznake dobit ćemo jednostavne proširene rečenice. Subjekt je uvijek u nominativu. Predikat se slaže sa subjektom u licu, broju (i rodu kada je to moguće).

U lat. kao i u hrv. postoje

• dva broja (numerus):
  • jednina (singularis)
  • množina (pluralis)
• 3 lica (persona): prvo (ja, mi - ego, nos), drugo (ti, vi - tu, vos), treće (on, ona, ono, oni, one, ona - is, ea, id, ei, eae, ea ili ille, illa, illud, illi, illae, illa)
• 3 roda (genus): muški (masculinum), ženski (femininum), srednji (neutrum)
• 6 padeža (casus): nominativ (nominativus), genitiv (genitivus), dativ (dativus), akuzativ (accusativus), vokativ (vocativus), ablativ (ablativus)

U latinskom postoje 4 konjugacije, no u ovoj lekciji počet ćemo s prve dvije. Konjugacije se razlikuju prema prezentskoj osnovi (koja se najbolje vidi u infinitivu prezenta).

Počnimo! Incipiamus!

Prije nego što počnemo, naučit ćemo još jedan pojam vezan uz glagole, a to je infinitiv. Infinitiv je neodređeni glagolski način. Kažemo neodređeni zato što za razliku od određenih glagolskih oblika ne označuje lice niti broj (u hrv. ne označuje niti vrijeme). Npr. pisati, učiti, peći. U hrv. infinitivni nastavak je –ti ili –ći dok je to u latinskom –re.

Glagoli - 1. ili A - konjugacija/Verba - I. aut A - coniugatio

Infinitiv u prvoj konjugaciji završava na '–are'. Zovemo je a-konjugacijom zato što joj osnova završava na –a. To vidimo u infinitivu, ispred nastavka –re je slovo a.

U ovoj lekciji ćemo naučiti kako se glagoli prve konjugacije konjugiraju u prezentu:

lice latinski hrvatski infinitiv amāre voljeti 1.l.jd. amo volim 2.l.jd. amas voliš 3.l.jd. amat voli

lice latinski hrvatski 1.l.mn. amāmus volimo 2.l.mn. amātis volite 3.l.mn. amant vole

Komentari

• prezentskoj osnovi (ona se razlikuje u pojedinim konjugacijama) dodajemo podebljane nastavke u svim konjugacijama
• glagoli se u rječniku navode ovako: 'amo, 1.' što se čita amo, amare, amavi, amatum, broj označava konjugaciju
• amo = prvo lice singulara prezenta/1. l. sg. (volim, ljubim); amare = infinitiv glagola (voljeti, ljubiti); amavi = prvo lice singulara perfekta/1. l. sg. (volio sam, ljubio sam); amatum = glagolski pridjev u srednjem rodu (voljeno, ljubljeno)
• kod ove konjugacije glagoli su uglavnom pravilni
• lični nastavci se dodaju na osnovu koju dobijemo uklanjanjem nastavka '-re' u inf. (npr. ama-re), samo što se u 1.l.jd (prvo lice jednine) ama + o steže u amo.

Kako bismo glagol negirali, dodamo non ispred glagola. Amo Volim Non amo Ne volim

Glagoli - 2. ili E - konjugacija/Verba - II. aut E - coniugatio

Infinitiv u drugoj konjugaciji završava na '–ere'. Zovemo je e-konjugacijom zato što joj osnova završava na –e. To vidimo u infinitivu, ispred nastavka –re je slovo e.

Glagoli 2.konjugacije se u prezentu konjugiraju ovako:

lice latinski hrvatski infinitiv vidēre vidjeti 1.l.jd. video vidim 2.l.jd. vides vidiš 3.l.jd. videt vidi

lice latinski hrvatski 1.l.mn. vidēmus vidimo 2.l.mn. vidētis vidite 3.l.mn. vident vide

Komentari

• glagoli se u rječniku navode ovako: 'video, 2. vidi, visum' što se čita video, videre, vidi, visum, broj označava konjugaciju
• video = prvo lice singulara prezenta/1. l. sg. (vidim); videre = infinitiv glagola (vidjeti); vidi = prvo lice singulara perfekta/1. l. sg. (vidio sam); visum = glagolski pridjev (viđeno)
• podebljani dijelovi su nastavci
• lični nastavci se dodaju na osnovu koju dobijemo ukljanjanjem nastavka '-re' u inf. (npr. vide-re)

Glagol - sum, esse, fui

Naučit ćemo jedan nepravilan glagol, a to je glagol sǔm, esse, fui koji znači biti.

U prezentu se konjugira ovako:

lice latinski hrvatski infinitiv esse biti 1.l.jd. sum (je)sam 2.l.jd. es (je)si 3.l.jd. est je(st)

lice latinski hrvatski 1.l.mn. sumus (je)smo 2.l.mn. estis (je)ste 3.l.mn. sunt (je)su

I za razliku od ostalih glagola, glagol "biti" ne mora doći na kraju rečenice ili surečenice.

Imenice - Substantiva

Imenice se dekliniraju po broju i padežu. U latinskom postoji šest padeža (nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ i ablativ):

casus (padež)	pitanje
nominativus	quis?, quid?
genitivus	cuius?
dativus	cui?
accusativus	quem?, quid?
vocativus	o!
ablativus	quo?, ubi?, quocum?

Komentari:

• Kako kod glagola postoje konjugacije, tako kod imenica postoje deklinacje. Postoji 5 deklinacija.
• Imenice su svrstane prema završnom glasu osnove, a on se dobije tako da se u genitivu množine oduzme nastavak
• Latinski padež ablativ u hrvatskom jeziku odgovara padežima lokativu i instrumentalu pa ga možemo prevesti i lokativom i instrumentalom

Imenice - 1. ili A - deklinacija/Substantiva - I. aut A - declinatio

Zove se a-deklinacija zato što imenična osnova završava na -a. Imenice su većinom ženskog roda. Izuzeci su imenice koje označavaju mušku osobu, npr. agricola, ae, m. = ratar; pharmaceuta, ae, m. - apotekar, farmaceut

padež jednina N a G ae D ae A am V a Ab a

padež jednina prijevod N amīca prijateljica G amīcae prijateljice D amīcae prijateljici A amīcam prijateljicu V amīca prijateljice! Ab amīca o prijateljici, s prijateljicom

padež množina N ae G ārum D is A as V ae Ab is

padež množina prijevod N amīcae prijateljice G amicārum prijateljica D amīcis prijateljicama A amīcas prijateljice V amīcae prijateljice! Ab amīcis o prijateljicama, s prijateljicama

Imenice se u rječniku navode u slijedećem obliku: ǎmīcǎ, -ae, f. prijateljica što se čita ǎmīcǎ, ǎmīcae, fēmǐnīnǔm

Imenice - 2. ili O - deklinacija/Substantiva - II. aut O - declinatio

U drugoj deklinaciji imenice su muškog (māscǔlīnǔm) ili srednjeg roda (něǔtrǔm).

Imenice na -ǔs i -er su u većini slučajeva muškog roda.

padež jednina N us G i D o A um V e Ab o

padež jednina prijevod N popǔlus narod G popǔli naroda D popǔlo narodu A popǔlum narod V popǔle narode! Ab popǔlo o narodu, s narodom

padež množina N i G ōrum D is A os V i Ab is

padež množina prijevod N popǔli narodi G populōrum naroda D popǔlis narodima A popǔlos narode V popǔli narodi! Ab popǔlis o narodima, s narodima

komentar

• postoje i imenice na -er koje se dekliniraju po ovoj deklinaciji. Važno je da se kod nekih događa glasovna promjena nepostojano e, tj. u svim padežima osim nominativa i vokativa jednine nemaju taj e, nego samo -r. Primjer takve imenice je magister, -tri, m = učitelj. Ovakve imenice u rječniku zbog toga imaju naveden cijeli zadnji slog kako bi se vidlo događa li se glasovna promjena ili ne. Primjer imenice koja nema glasovnu promjenu jest puer, -eri, m. = dječak. Imenica vir,-i, m. se također deklinira po ovoj deklinaciji (iako ne završava niti na us niti na er).

Imenice na -ǔm su srednjeg roda.

padež jednina N um G i D o A um V um Ab o

padež jednina prijevod N bellum rat G belli rata D bello ratu A bellum rat V bellum rate! Ab bello o ratu, s ratom

padež množina N a G ōrum D is A a V a Ab is

padež množina prijevod N bella ratovi G bellōrum ratova D bellis ratovima A bella ratove V bella ratovi! Ab bellis o ratovima, s ratovima

Kao što se može vidjeti iz tablice, imenice srednjeg roda imaju isti oblik u nominativu i akuzativu te dativu i ablativu, kao i u hrvatskom (lokativ).

Pridjevi - Adiectiva

Pridjevi su riječi poput: lijep, glup, pametan, ružan... Pridjevi se pridjevaju imenici kako bi je pobliže označili te se s njom slažu u rodu, broju i padežu. U ovoj lekciji naučit ćemo pridjeve prve i druge deklinacije. Oni se dekliniraju kao i imenice iz tih deklinacija, tj. dobivaju iste nastavke. Ako pridjev treba biti ženskog roda onda se deklinira po prvoj deklinaciji, a ako treba biti muškog ili srednjeg onda po drugoj deklinaciji. npr.

padež	jednina(ženski r.)	prijevod	jednina(muški r.)	prijevod	jednina(srednji r.)	prijevod
N	bona	dobra	bonus	dobar	bonum	dobro
G	bonae	dobre	boni	dobrog	boni	dobrog
D	bonae	dobroj	bono	dobrom	bonō	dobrom
A	bonam	dobru	bonum	dobrog	bonum	dobro
V	bona	dobra	bone	dobri	bonum	dobro
Ab	bona	o dobroj, s dobrom	bono	o dobrom, s dobrim	bono	o dobrom, s dobrim

padež	množina(ženski r.)	prijevod	množina(muški r.)	prijevod	množina(srednji r.)	prijevod
N	bonae	dobre	boni	dobri	bona	dobra
G	bonārum	dobrih	bonōrum	dobrih	bonōrum	dobrih
D	bonis	dobrim	bonis	dobrim	bonis	dobrim
A	bonas	dobre	bonos	dobre	bona	dobra
V	bonae	dobre	boni	dobri	bona	dobra
Ab	bonis	o dobrim, s dobrim	bonis	o dobrim, s dobrim	bonis	o dobrim, s dobrim

Npr.:

• Bona amica.

  Dobra prijateljica

• Video bonam amicam.

  Vidim dobru prijateljicu.

• Bonus amicus non amat bellum.

  Dobar prijatelj ne voli rat.

• Hoc est agricola bonus.

  Ovo je dobar seljak.

Ovi se pridjevi u rječniku navode ovako: [oblik za muški rod u jednini, 3]

npr: bonus, 3

3 označava da pridjev ima tri završetka, tj. da ima oblike za sva tri roda. To se čita : bonus, bona, bonum.

Zamjenice - Pronomina

Zamjenice su riječi poput: ja, ti, moj, onaj, taj...

Osobne (lične) - pronomina personalia (ja, ti, mi, vi)

Zamjenice (on, ona, ono te oni, one, ona) su pokazne zamjenice u službi osobne.

U prvoj lekciji smo naučili neke osobne (lične) zamjenice u nominativu, a sada ćemo naučiti i ostale padeže:

padež
N	ego	ja	tu	ti	is/ille	on	ea/illa	ona	id/illud	ono
G	mei	mene, me	tui	tebe, te	eius/illius	njega, ga	eius/illius	nje, je	eius/illius	njega, ga
D	mihi	meni, mi	tibi	tebi, ti	ei/illi	njemu, mu	ei/illi	njoj, joj	ei/illi	njemu, mu
A	me	mene, me	te	tebe, te	eum/illum	njega, ga	eam/illam	nju, ju, je	id/illud	njega, ga
Ab	me	mnom	te	tobom	eo/illo	njim	ea/illa	njom	eo/illo	njim

padež
N	nos	mi	vos	vi	ii (ei)/illi	oni	eae/illae	one	ea/illa	ona
G	nostri, nostrum	nas	vestri, vestrum	vas	eorum/illorum	njih, ih	earum/illarum	njih, ih	eorum/illorum	njih, ih
D	nobis	nama	vobis	vama	iis (eis)/illis	njima, im	iis (eis)/illis	njima, im	iis (eis)/illis	njima, im
A	nos	nas	vos	vas	eos/illos	njih, ih	eas/illas	njih, ih	ea/illa	njih, ih
Ab	nobis	nama	vobis	vama	iis (eis)/illis	njima	iis (eis)/illis	njima	iis (eis)/illis	njima

Napomena: kod zamjenica u ablativu, kada želimo reći sa mnom, zamjenici dodajemo cum (s/sa), a kada želimo reći o meni, ispred zamjenice stavljamo de (o) (npr. mecum, de me)

Napomena: kao ni u hrvatskom, tako ni u latinskom ne koristimo osobne zamjenice uvijek uz glagole, nego samo kad želimo istaknuti tko vrši radnju. Obično kažemo: 'Čitam novine', a ne 'Ja čitam novine'.

Posvojne - pronomina possessiva

Posvojne zamjenice su:

• meus, mea, meum (meus, 3)

  moj, moja, moje

• tuus, tua, tuum (tuus, 3)

  tvoj, tvoja, tvoje

• noster, -tra, -trum

  naš, naša, naše

• vester, -tra, -trum

  vaš, vaša, vaše

• eius

  njegov, njegova, njegovo; njezin (njen), njezina (njena), njezino (njeno)

• eorum, earum, eorum

  njihov, njihova, njihovo

Posvojne zamjenice se dekliniraju kao pridjevi, osim eius i eorum, earum, eorum koje se ne dekliniraju, tj. uvijek je u tom obliku - to su genitivi (jednina i množina) zamjenice is, ea, id.

Vokativ jednine muškog roda zamjenice meus, 3 ne glasi mee, nego mi!

Povratno-posvojna i lično-povratna - pronomen possessivum reflexivum et personale reflexivum

• suus, sua, suum (suus, 3)

  svoj, svoja, svoje

• se

  sebe, se

padež
N	-
G	sui
D	sibi
A	se
Ab	se

Komentar

• oblici ove zamjenice jednaki su i u jednini i u množini (kao i u hrvatskom)

Važno! U latinskom se suus, 3 i se koristi samo kad se govori o trećem licu. Inače se koriste zamjenice koje se slaže sa subjektom (ako je u hrvatskom svoj ili se)

Uočiti:

Hranim se - Nutrio me

Hraniš se - Nutris te

Hrani se - Nutrit se

Hrani ga - Nutrit eum

Hrane se - Nutriunt se

Volim svoju prijateljicu - Amo meam amicam

Voliš svoju prijateljicu - Amas tuam amicam

Voli svoju prijateljicu - Amat suam amicam

Voli njegovu prijatljicu - Amat amicam eius

Npr.:

• mea amica

  moja prijateljica

• Video tuum bonum amicum

  Vidim tvog dobrog prijatelja.

• Video eius amicam

  vidim njezinu/njegovu prijateljicu

Naslov

Da objasnim naslov: viden' je skraćeni oblik od videsne, što znači 'vidiš li?'.

Vježbe

Vježba 1

Sad ćemo sve što smo naučili staviti u praksu i to sve skupa malo izvježbati. Hajdemo za početak prevesti jednu rečenicu na hrvatski jezik:

Meus bonus amicus Marcus suam bonam amicam Iuliam saepe spectat.

Prvo moramo naučiti neke riječi (a neke ponoviti):

• bonus, 3 =dobar
• amicus, -i, m. =prijatelj
• saepe =često
• specto, 1. =gledati,promatrati
• bellus, 3 =lijep
• amica, -ae, f. =prijateljica

U rečenici prvi potražimo predikat, koji je uglavnom na kraju

spectat = 3. lice jednine prezenta od specto, 1. = gleda

Zatim tražimo subjekt rečenice (mora biti u nominativu jednine (glagol je u jednini))

Marcus = N. sg. od Marcus, -i, m. = Marko
amicus = N. sg. od amicus, -i, m. = prijatelj

Riječi (meus i bonus) opisuju riječ Marcus, pa se zato s njom slažu u rodu, broju i padežu

meus = N. sg. m. od meus, 3 = moj
bonus = N. sg. m. od bonus, 3 = dobar
Iuliam = A. sg. od Julia, -ae, f. = Juliju
amicam = A. sg. od amica, -ae, f. = prijateljicu
suam = A. sg. f. od suus, 3 = svoju
bonam = A. sg. f. od bonus, 3 = dobru
saepe = prilog = često

I sada to sve objedinimo

Moj dobar prijatelj Marko često gleda svoju dobru prijateljicu Juliju.

Vježba 2

Sada ćemo naučiti kako koristiti -ne. -ne nam služi za postavljanje pitanja, nju zalijepimo na riječ koju želimo istaknuti u pitanju, obično je to glagol. Prevodimo je s li.

Primjeri:

Videsne? =Vidiš li? Iuliamne amas? = Juliju voliš?

Čestica ne se može povezati sa non = nonne. To se prevodi: nije li,itd. (ovisno o glagolu). Koristi se kad očekujemo potvrdan odgovor.

Primjeri:

• Nonne Roma in Italia est? =Nije li Rim u Italiji?
• Sic est,Roma in Italia est =Tako je, Rim je u Italiji

Vježba 3

Sada ćemo naučiti kako se koristi riječ num. Potpuno jednako kao u hrvatskom zar. To jest kada očekujemo negativan odgovor.

Primjeri:

• Zar je Nil u Europi?

  Num Nilus in Europa est?

• Nije.

  Non est.