Latinski jezik/Lekcija/prva
Incipias! |
Latinska abeceda
urediLatinsko pismo (latinica) se razvilo iz grčkog alfabeta u 7. st. pr. Kr., a kasnije su ga preuzeli i drugi europski narodi, pa tim pismom pišemo i danas. U početku je latinsko pismo imalo 21 slovo da bi Rimljani u 1. st. pr. Kr., kako bi mogli bilježiti grčke posuđenice, iz grčkog pisma preuzeli slova Y i Z. Slovom V bilježili su se suglasnik [v] i samoglasnik [u]. Od 18. st., kad se razvilo slovo U, ta se dva glasa u pisanju razlikuju. Tako da ćemo pri zapisivanju latinskih riječi upotrebljavati 24 slova.
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Velika slova | A | B | C | D | E | F | G | H | I | K | L | M | N | O | P | Q | R | S | T | U | V | X | Y | Z |
Mala slova | a | b | c | d | e | f | g | h | i | k | l | m | n | o | p | q | r | s | t | u | v | x | y | z |
Klasični izgovor | a | b | k | d | e | f | g | h | i, j | k | l | m | n | o | p | k | r | s | t | u | v | ks | i | z, c |
Tradicionalni izgovor | a | b | k, c | d | e | f | g | h | i, j | k | l | m | n | o | p | q | r | s, z | t | u | v | ks | i | z, c |
Izgovor
urediS obzirom na to da latinski nije živi jezik, tj. nema živućih izvornih govornika, postavlja se pitanje kako ga izgovarati i koje bi kriterije pravilnog izgovora trebalo postaviti. Sve do 20. st. bio je uobičajen tradicionalni izgovor, odnosno izgovor koji se temeljio na prilagodbi fonetskog sastava latinskog jezika materinjem jeziku govornika i razlikovao se od zemlje do zemlje. Znanstvenim istraživanjima u 20. st. rekonstruiran je klasični izgovor, odnosno izgovor kakvim su, pretpostavlja se, govorili stari Rimljani.
Dijalog - Dialŏgus
uredi- Marcus: Ave! Vocor Marcus. Quomŏdo vocaris?
- Iulĭa: Ave, Marce. Vocor Iulĭa. Quomŏdo scribĭtur Marcus?
- Marcus: Scribĭtur M-A-R-C-U-S. Quomŏdo vales?
- Iulĭa: Bene. Et tu?
- Marcus: Optime, gratĭas ago.
- Iulĭa: Vale, Marce!
- Marcus: Vale, Iulĭa!
Bok!
urediCroatice | Latine |
---|---|
Bok! | Ave / avete! |
Dobro jutro! | Bonum mane! |
Dobar dan! | Bonum diem! |
Dobra večer! | Bonum vespĕrum! |
Laku noć! | Bonam noctem! |
Vidimo se kasnije! | Ad nos revisendos! |
Zbogom | Vale / valete! |
Da si zdrav! | (Cura) ut valĕas! |
- Komentari
- Ave se koristi kada se obraćamo jednoj osobi, a avete kad se obraćamo više osoba, a to se odnosi i na vale i valete
- U latinskom ne postoji razlika između neformalnog (ti) i formalnog (Vi)
- Bitna napomena: Rimljani su koristili pozdrave ave/salve kroz cijeli dan, a ne bonum diem
- Primjeri
- Bonum diem, amice!
- Dobar dan, prijatelju!
- Ave, quomŏdo vales hodie?
- Bok, kako si danas?
- Vale, ad nos revisendos!
- Zbogom, vidimo se kasnije.
Kako se zoveš?
urediDa biste pitali nekoga na latinskom kako se zove, koristite:
- a) Quomŏdo vocaris? (Kako se zoveš?)
- b) Quid tibi nomen est? (Kako se zoveš? (Što je tebi ime?))
- c) Quid est nomen tuum? (Kako se zoveš? (Što je tvoje ime?))
A odgovarate:
- a) Vocor + ime u nominativu (Zovem se...)
- b) Mihi nomen est + ime u nominativu/dativu(Ime mi je...)
- c) Nomen meum est + ime u nominativu
- d) (Ego) sum + ime u nominativu (Ja sam...)
Croatice | Latine |
---|---|
Zovem se (ja) | (ego) Vocor |
Zoveš se (ti) | (tu) Vocaris |
Zove se (on/ona/ono) | (is/ea/id) Vocatur |
- Komentari
- Podebljani dijelovi su završeci za indikativ pasivnog prezenta prve konjugacije (više o tome u sljedećim lekcijama)
- Rimljani nisu imali posebnu zamjenicu za 3. lica nego su koristili pokazne zamjenice. Uz is, ea, id može se koristiti i ille, illa, illud.
- Mogli bismo također upotrijebiti glagole appellari ili nominari u značenju zvati se. Za konjugaciju je potrebno ukloniti infinitivni nastavak -ari te dodati podebljane završetke (više o ovome u sljedećim lekcijama)
- Primjeri
- Vocor Ivan.
- Zovem se Ivan.
- Vocantur Petar et Ivan.
- Zovu se Petar i Ivan.
- Quid tibi nomen est?
- Kako se zoveš?
- Qui appellatur?
- Kako se zove?
Kako si?
urediCroatice | Latine |
---|---|
Kako si? | Quomŏdo vales? |
Quomŏdo te habes? | |
Quid agis? | |
Ut vales? | |
Super! | Optime! |
Dobro | Bene |
Vrlo dobro | Valde bene |
Tako-tako | Satis bene |
Loše | Male |
Vrlo jadno | Quod miserrĭmus* |
Miserrĭme | |
Užasno | Pessĭme |
A ti? | Et tu? |
Hvala | Gratĭas ago |
- Komentari
- Kao što se može vidjeti, pitanje 'kako si' može se postaviti na nekoliko načina, a odgovara se:
- a)Bene valĕo
- b)Bene me habĕo
- c)Bene sum
- Quod miserrĭmus je odgovor na quid agis, a miserrĭme na ostala pitanja.
- Primjeri
- Publĭus: Ave, Paulina. Quomŏdo vales?
- Bok, Paulina. Kako si?
- Paulina: Valde bene, gratĭas ago. Et tu, Publĭe?
- Vrlo dobro, hvala. A ti, Publije?
- Publĭus: Bene quoque. Vale!
- Dobro sam također. Bok!
Kako se to piše?
urediCroatice | Latine |
---|---|
Kako se (to) piše? | Quomŏdo (id) scribĭtur? |
Piše se | Scribĭtur |
kao R u riječi Rim | ceu R in verbo Roma |
- Primjeri
- Placus: Bonum diem. Vocor Placus. Quomŏdo vocaris?
- Dobar dan. Zovem se Plak. Kako se ti zoveš?
- Manĭus: Ave. Vocor Manĭus. Quomŏdo scribĭtur 'Placus'?
- Zdravo. Ja sam Manije. Kako se piše Plak?
- Placus: Scribĭtur P (ceu in 'Pola'); L (ceu in 'leo'); A (ceu in 'ave'); C (ceu in 'Caesar'); U (ceu in 'utĭlis'); S (ceu in 'sex').
- Piše se kao P u riječi Pula, L u lav, A u bok, C u Cezar, U u koristan, S u šest.
- Manĭus: Maxĭmas tibi gratĭas ago. Ave, Place!
- Puno ti hvala. Zbogom, Plak!
Naslov
urediOstaje još samo da objasnim naslov ove lekcije. Qui vocaris? Qui također znači kako, kao i quomŏdo. Pa je prijevod: Kako se zoveš?
Zadaci
urediNadopiši djelove koji nedostaju:
-_______
+Ave!
-_______
+Marcus,et tu?
-_______ Publĭus.________ te _______?
+Bene,et ______?
-________ bene._______ ago.
+Vale
-______
Sažetak
urediU ovoj lekciji naučili ste:
- pozdraviti ljude (Ave; bonum diem; vale);
- predstaviti sebe (Vocor <vaše ime>);
- predstaviti druge (Vocatur <neko ime>);
- reći kako ste (Optime; bene i mnogo drugih fraza);
- slovkati svoje ime;
- pitati druge bilo što od iznad navedenoga (Quomŏdo vocaris?; Quomŏdo vales?; Quomŏdo scribĭtur?).
- osobne (lične) zamjenice u nominativu (ego, tu...)