Njemački jezik/Abeceda i izgovor
Njemački jezik Naslovnica — Sadržaj — Doprinositelji
Lekcija 1 • Lekcija 2 • Lekcija 3 • Lekcija 4 • Lekcija 5 • Lekcija 6 • Lekcija 7 • Lekcija 8 • Lekcija 9 Lekcija 10 • Lekcija 11 • Lekcija 12 • Lekcija 13 • Lekcija 14 • Lekcija 15 • Lekcija 16 • Lekcija 17 Lekcija 18 • Lekcija 19 • Lekcija 20 • Lekcija 21 • Lekcija 22 • Lekcija 23 • Lekcija 24 • Lekcija 25 Lekcija 26 • Lekcija 27 • Lekcija 28 • Lekcija 29 • Lekcija 30 • Lekcija 31 • Lekcija 32 • Lekcija 33 Lekcija 34 • Lekcija 35 • Lekcija 36 • Lekcija 37 • Lekcija 38 • Lekcija 39 • Lekcija 40 • Lekcija 41 Vježba 1 • Vježba 2 • Vježba 3 • Vježba 4 • Vježba 5 • Vježba 6 • Vježba 7 • Vježba 8 • Vježba 9 |
Njemačka abeceda
urediNjemačka abeceda (das Alphabet) sadrži 26 slova, a to su:
a | a | j | jot | s | es |
b | be | k | ka | t | te |
c | ce | l | el | u | u |
d | de | m | em | v | fau |
e | e | n | en | w | ve |
f | ef | o | o | x | iks |
g | ge | p | pe | y | üpsilon |
h | ha | q | ku | z | cet |
i | i | r | er |
Osim toga, postoje još i preglašeni samoglasnici ä, ö i ü, te ch /ce-ha/, ß /es-cet/, sch /es-ce-ha/, tsch /te-es-ce-ha/.
Fonologija — izgovor njemačkih glasova
urediNjemačke se imenice uvijek pišu velikim slovom!
Samoglasnici (Vokale)
urediU njemačkom jeziku postoji osam samoglasnika (a, e, i, o, u, ä, ö, ü). No, razlikuje se 15 glasova, jer postoje dva načina izgovaranja: dugi i kratki.
Dugi izgovor samoglasnika dogodit će se jedino u sljedećim uvjetima:
- dvostruki samoglasnik (npr. Beet, Saat)
- h koje slijedi iza samoglasnika (npr. Bahn, Huhn)
- ß slijedi iza samoglasnika, a iza njega ponovno slijedi samoglasnik (npr. Füße, Maße)
- diftong ie (dugo i)
Kratki izgovor samoglasnika pojavljuje između ostalog i u sljedećim uvjetima:
- dvostruki suglasnik, ck, ch ili ng, koji slijede iza samoglasnika (npr. Affe, Zweck, Rang)
- iza samoglasnika slijedi ss i samoglasnik (npr. wissen, Masse)
Da bi se bilo u mogućnosti pravilno izgovarati samoglasnike njemačkoga jezika, potrebno je naučiti podjelu samoglasnika.
Postoje tri kriterija na temelju kojih se dijele samoglasnici:
- 1. vertikalna/okomita dimenzija
- 2. horizontalna/vodoravna dimenzija
- 3. položaj usana.
1. Vertikalna/okomita dimenzija
urediPrema ovom kriteriju samoglasnici se dijele na temelju stupnja uzdignutosti jezika prema nepcu:
- a) visoki (i, u)
- b) srednji (e, o)
- c) niski (a)
IPA (International Phonetic Alphabet - Međunarodna fonetska abeceda) koristi drugačije nazive za ovaj kriterij, a izdvaja ih sedam:
- zatvoreni (i, u)
- gotovo zatvoreni
- zatvoreno-srednji
- srednji (e, o)
- otvoreno-srednji
- gotovo otvoreni
- otvoreni (a)
Hrvatski jezik ne poznaje ove djelomične samoglasnike, one na granici između otvorenih i srednjih te srednjih i zatvorenih, dok ih u njemačkom jeziku ima.
2. Horizontalna/vodoravna dimenzija
urediPrema ovom kriteriju samoglasnici se dijele na temelju vodoravnoga položaja jezika prema nepcu:
- a) prednji (i, e)
- b) srednji (a)
- c) stražnji (o, u)
IPA za ovu podjelu koristi iste nazive, no izdvaja ih pet:
- prednji (i, e)
- gotovo prednji
- centralni (a)
- gotovo stražnji
- stražnji (u, o)
3. Položaj usana
urediPrema ovom kriteriju samoglasnici se dijele s obzirom na to jesu li usne zaobljene pri izgovoru ili ne:
- a) oni koji se izgovaraju zaobljenim usnama (okrugli otvor) (o, u)
- b) oni koji se ne izgovaraju zaobljenim usnama (a, e, i)
IPA koristi dva drugačija naziva:
- zaobljeni (u, o)
- nezaobljeni (i, e, a)
Primjeri u zagradama odnose se na samoglasnike hrvatskog jezika!
Evo još jednom sa svim parametrima ():
IPA | Parametri |
---|---|
a | otvoreni, centralni, nezaobljeni |
e | srednji, prednji, nezaobljeni |
i | zatvoreni, prednji, nezaobljeni |
o | srednji, stražnji, zaobljeni |
u | zatvoreni, stražnji, zaobljeni |
Samoglasnici njemačkog jezika:
IPA | Primjeri | Parametri | Objašnjenje |
---|---|---|---|
Monoftonzi | |||
a | Dach | otvoreni, centralni, nezaobljeni | kratki izgovor slova a; kao naše a |
aː | Bahn | otvoreni, prednji, nezaobljeni | dugi izgovor slova a; |
ɛ | Bett | otvoreno-srednji, prednji, nezaobljeni | kratki izgovor slova e; |
eː | Beet | zatvoreno-srednji, prednji, nezaobljeni | dugi izgovor slova e; |
ɪ | Schiff | gotovo zatvoreni, gotovo prednji, nezaobljeni | kratki izgovor slova i; |
iː | viel | zatvoreni, prednji, nezaobljeni | dugi izgovor slova i; kao naše i |
ɔ | Post | otvoreno-srednji, stražnji, zaobljeni | kratki izgovor slova o; |
oː | Boot | zatvoreno-srednji, stražnji, zaobljeni | dugi izgovor slova o; |
ʊ | Putz | gotovo zatvoreni, gotovo stražnji, zaobljeni | kratki izgovor slova u; |
uː | Pute | zatvoreni, stražnji, zaobljeni | dugi izgovor slova u; kao naše u |
ɛ | hätte | otvoreno-srednji, prednji, zaobljeni | kratki izgovor slova ä; |
ɛː | wähle | otvoreno-srednji, prednji, zaobljeni | dugi izgovor slova ä; |
œ | Hölle | otvoreno-srednji, prednji, zaobljeni | kratki izgovor slova ö; |
øː | Höhle | zatvoreno-srednji, prednji, zaobljeni | dugi izgovor slova ö; |
ʏ | füllen | gotovo zatvoreni, gotovo prednji, nezaobljeni | kratki izgovor slova ü; |
yː | fühlen | zatvoreni, prednji, zaobljeni | dugi izgovor slova ü; |
Diftonzi | |||
aɪ | weit | kratko a + kratko i; slično hrvatskom aj | |
aʊ | Haut | kratko a + kratko u; slično hrvatskom au | |
ɔʏ | Heute | kratko o + kratko ü; slično hrvatskom oj | |
Reducirani/skraćeni samoglasnici | |||
ɐ | Ober | gotovo otvoreni centralni | slično hrvatskom a |
ə | halte | srednji centralni |
- kratko ä i kratko e izgovaraju se jednako, pa zbog toga postoji 15 glasova, a ne 16
Samoglasnik e čita se kao ə kada se pojavljuje na kraju riječi u skupovima -en, -el, -er, -em, -e (npr. halte /xaltə/), dok se er izgovara kao ɐ kada se nalazi na kraju riječi (npr. aber /abɐ/)
Prijeglašeni samoglasnici
ä se izgovara na već opisan način
ö se izgovara tako da usne namjestite na izgovor glasa o, a pokušate izgovoriti glas e, ili na već neki drugi način
ü se izgovara tako da usne namjestite na izgovor glasa u, a pokušate izgovoriti glas i, ili na već neki drugi način
Diftonzi
ei se UVIJEK izgovara kao aj (tj. aɪ)
ie se izgovara kao dugo i
eu se izgovara kao oj (tj. ɔʏ)
y se izgovara kao ü (tj. y)
Suglasnici (Konsonanten)
uredib se izgovara kao p kada se nalazi na kraju sloga (npr. lieb /liːp/), a inače se izgovara kao b (npr. Bach /bax/)
ch se izgovara kao mekano h (IPA: ç za meko, a x za tvrdo), jezik je potrebno više približiti nepcu, ali samo kada se ispred njega nalaze svi samoglasnici,
osim a, u i au (npr. lächeln /lɛçɛln/, auch /aʊh/)
chs se izgovara kao ks (npr. wachsen;[1] IPA: [ˈvaksn̩] {wikt:de})
ck se izgovara kao k (npr. backen /bakən/)
d se izgovara kao t kada se nalazi na kraju sloga (npr. Lied /liːt/), a inače se izgovara kao glas d (npr. Dach /dax/)
dsch se izgovara kao dž (IPA: dʒ) (npr. Dschungel /dʒʊŋəl/) - ovo je jedan od suglasnika koji dolazi iz stranog jezika (nije nastao u njemačkom)
g se izgovara kao k kada se nalazi na kraju sloga (npr. Zug /tsuːk/), a inače kao glas g (npr. gut /guːt/);
No, kada se g nalazi na kraju riječi sa samoglasnikom i, izgovara se kao ih (IPA: iç)(npr. zwanzig /tsvantsɪç/)
g se ponekada, i to u stranim riječima, izgovara kao ž (IPA: ʒ) (npr. Genie /ʒɛniː/) - ovo je jedan od suglasnika koji dolazi iz stranog jezika (nije nastao u njemačkom)
h se izgovara kao h (tvrdo) kada se nalazi na početku riječi (npr. Hund /xʊnt/), a inače se glas h ne izgovara, nego je zbog toga samoglasnik ispred njega dug (npr. kahl /kaːl/)
ng (IPA: ŋ) se izgovara kao glas n u riječima banka, anka (npr. Hunger /xʊŋɐ/)
ph se izgovara kao f (npr. Photo /fɔtɔ/)
qu se izgovara kao kv (npr. Quaker /kvakə/)
r se ne izgovara kao naše, u nekim slučajevima da, no, postoje tri načina:
- IPA: ʁ - kao francusko r
- IPA: ʀ - kao francusko r (s treperenjem pri izgovoru {kao što mi rrrrrrrr})
- IPA: r - kao talijansko r (također i naše)
s se izgovara kao z kada se nalazi na početku riječi ili sloga, a iza njega slijedi samoglasnik (npr. Sech /zɛç/) ili kada se nalazi između dva samoglasnika (npr. Rose /roːsə/), a inače se izgovara kao s (npr. Landeskunde /landɛskʊndə/)
ß se izgovara kao s (npr. weiß /vaɪs/)
sch se izgovara kao š (IPA: ʃ) (npr. schwebend /ʃveːbənt/)
sp se izgovara kao šp (npr. Sport /ʃpɔrt/)
st se izgovara kao št (npr. Stallmut /ʃtalmʊt/)
th se izgovara kao t (npr. Thronfolger /troːnfɔlgə/)
-tien se izgovara kao cien (npr. Kroatien /krɔatsiən/)
-tion se izgovara kao cion (npr. verauktionieren /fɛɐʔaʊktsɪɔniːrən/)
tsch se izgovara kao č (IPA: tʃ)(npr. Tschardasch /tʃardaʃ/)
tz se izgovara kao c (npr. jetzt /jetst/)
v se ponekada izgovara kao f, a ponekada kao v (npr. Vater /fatɐ/
w se izgovara kao v (npr. Wagengeleise /vagənʔgɛlaɪzə/)
x se izgovara kao ks (npr. Xylophon /ksʏlɔfɔn/)
z se izgovara kao c (IPA: ts) (npr. Zeit /tsaɪt/)
ʔ označava da između dva slova postoji stanka, ali se ne piše (npr. beamtet /bəʔamtət/)
Udvostručeni suglasnici se izgovaraju kao jedan glas, a mogući su: ll, rr, mm, nn, pp, tt, ff, ss.
Izvori
uredi- ↑ Branislav Grujić, Josip Zidar, Rečnik nemačko-srpskohrvatski srpskohrvatsko-nemački: sa kratkom gramatikom nemačkog jezika, Dvadesetdeveto izdanje, Cetinje: »Obod«, Beograd-Zagreb: »Medicinska knjiga«, Beograd: »Narodna knjiga«, 1984., neobrojčena stranica: šesta stranica od str. 417., odnosno druga prije str. 423.