MiG-21/Sadržaj/Razvoj i početak proizvodnje

Nakon prvog Sovjetskog nadzvučnog zrakoplova, MiG-19, Sovjetsko vodstvo nastavlja tradiciju izrade lovaca s usisnikom zraka u nosu. SSSR-u je bio potreban novi lovac koji će istovremeno služiti i kao presretač za zaštitu sovjetskog teritorija.

PočetakUredi

U projektu razvoja novog lovca sudjelovala su dva projekta s dva prototipa. Prvi prototip za razvoj novog lovca je nosio oznaku "Ye-2" (u nekoj literaturi "E-2") i imao je obično strjelasto krilo. Krilo se spajalo s trupom zrakoplova pod kutem od 60° te je dizajnom bilo dosta slično svojim prethodnicima. Prvi probni let je imao 4. rujna 1956. s Sedovom za kontrolama.

 
MiG-21 prototipovi

Drugi prototip je imao delta krila te je nosio oznaku "YE-4". Daljnjim testiranjima, "YE-2" je odbijen u korist "YE-4" koji je nastavio s razvojem (kasnije će se pojavit ideja da u razvoj krenu i YE-2 i YE-4, no ta ideja nikad nije realizirana). Prvi probni let je imao 14. lipnja 1954. a daljim razvojem je nastao "YE-5" s snažnijim motorom te je postao osnova budućeg MiGa-21. Prvi testni let je imao 9. siječnja 1956. s pilotom Vladimirom A. Nefyedovom za kontrolama, a javnosti je prvi put predstavljen 24. lipnja 1956. tijekom sovjetskog dana zrakoplovstva u Tushinu.

Očekivanja 1956. oko novog projekta su bila tako visoka, da se planiralo da oba prototipa uđu u proizvodnju (YE-2A i YE-5). YE-2A bi nosio oznaku MiG-23, a YE-5 oznaku MiG-21, te Sovjetsko zapovjedništvo naručuje nekoliko dodatnih prototipova za testiranja. Pokusi su pokazali da je YE-5 malo brži i okretniji te je na kraju izabran za proizvodnju. To je bilo iznenađenje s obzirom na činjenicu da je YE-5 imao dosta problema tijekom svog razvoja.

1958. napravljena su još dodatna tri prototipa oznake YE-6 koji su trebali biti korišteni za testiranje novih R-11 F-300 motora koji su bili pouzdaniji i snažniji od svojih prethodnika AM-11. Prvi let, ovaj prototip je imao 20. svibnja 1958. s Vladimirom Nefyedovom za kontrolama.

YE-6 je demonstrirao svoju kvalitetu kad je bez problema postigao mach 2 u horizontalnom letu. No samo osam dana nakon ovog uspjeha izgubljen je zrakoplov kojim je upravljao upravo Vladimir Nefyedev. Tijekom leta motor je otkazao te ga je pilot bezuspješno pokušavao ponovno pokrenuti. Unatoč naređenju da se katapultira, Nefyedov je ostao u zrakoplovu te kako su otkazali svi sustavi nije mogao kontrolirati zrakoplov te je naposljetku udario o pistu. Bio je još živ kad je izvučen iz olupine, ali je uskoro preminuo u bolnici od posljedica opeklina.

Nefyedova smrt je šokirla cijeli razvojni tim, te je uskoro otkriven uzrok problema. Otkazivanje letnih sustava je bila posljedica otkazivanja hidrauličkog sustava, a kako je YE-6 imao samo jedan sustav to je značilo potpunu neupravljivost zrakoplova. Drugi prototip YE-6 je rastavljen te temeljito nadograđen što je uključivalo i drugi pomoćni hidraulički sustav. Prvi testni let, poboljšani prototip, je imao 15. rujna 1958. s pilotom Konstantinom K. Kokkinakijem za kontrolama.

Problemi oko novog zrakoplovaUredi

Kad je MiG-21 prvi put prikazan i ozbiljnije testiran, dizajn je pokazao nekoliko mana, uključujući u sustavu naoružanja. Rane verzije raketa zrak-zrak Vympel K-13 (NATO: AA-2 Atoll) su bile neuspješne te su rijetko pogađale svoj cilj. Ciljnik u kokpitu koji je funkcionirao na principu žiroskopa se često znao poremetiti ako bi došlo do naglog manevra. Ovo je rezultiralo brojnim izmjenama te je za vrijeme Vijetnamskog rata (prvog velikog ispita) imao dosta uspjeha te je uspješno korišten.

Još jedan nedostatak MiGa-21 je njegov relativno malen domet djelovanja, pogotovo u borbenim djelovanjima ili kada se koristi "after burner" (naknadno izgaranje-dodavanje veće količine goriva radi povećanja brzine). Brza potrošnja goriva je imala utjecaj na stabilnost i upravljivost zrakoplova. Jednom kad bi se potrošile 2/3 goriva, središte gravitacije se pomicalo prema stražnjem dijelu zrakoplova. To je rezultiralo stalnim "dizanjem" nosa te teškoćom upravljanja.

Delta krila MiGa-21 koja su odlična za brze napade presretača imaju manu kod naglih zakretanja jer zbog svoje velike površine usporavaju zrakoplov.

ProizvodnjaUredi

Pretpostavlja se da je ukupno proizvedeno oko 10158 MiGova-21 samo u SSSR. Proizvodili su se u tri tvornice: GAZ 30 (Moskva), GAZ 20 (Gorki) te u GAZ 31 (Tbilisi). Tvornica u Gorkom (naziv od 1932. do 1990., danas Nižnji Novgorod) je proizvodila samo jednosjede za Sovjetsko zrakoplovstvo, Moskva također jednosjede za izvoz, a Tbilisi jednosjede i dvosjede za izvoz ali i za domaće potrebe, no bilo je i iznimnih slučajeva. MiG-21R (izviđač) i MiG-21bis (multi-misijski) su se proizvodili za izvoz i domaće potrebe u Gorkom.

Tvornica Broj zrakoplova Inačice
Gorki 5278 P, R, Bis,
Moskva 3203
Tbilisi 1677 US, U, UM